
Bukvalan prevod ovog termina bi glasio „signalizacija vrline”. Već sam naziv nam ne govori puno o prirodi novog fenomena koje su izrodile društvene mreže. Ovaj pojam je neplanirana posledica pokušaja komunikacije, i dolazi sa sajtova koji služe za razmjenu ideja. Ovakvi prostori mogu biti aplikacije poput Instagrama, koji uglavnom služi za promovisanje svog sajber imidža kroz medijum slike i Tvitera koji korisniku daje glas da se izjasni povodom svake teme ovoga svijeta.
Potrebno ja napomenuti da se ovaj imidž i glas znatno razlikuju od osobe koja stoji iza naloga i prezentuje sadržaj. Van sajber prostora, društvo od osobe zahtijeva određene modele komikacije. Primjereno i kulturno ponašanje, stajanje iza svojih stavova, pa čak i određeni nivo informisanosti o temi prije nego što se neko odluči da javno iznese svoje mišljenje.
Internet portali nude novi vid društva pa samim tim i novi kodeks ponašanja. Osobe su zamijenili anonimni profili koji niču i nestaju u kratkim vremenskim intervalima, mnogi od njih imaju štošta da kažu o mjestima koje nikad nijesu vidjeli, i ljudima koje nikad nijesu sreli. Iz ovog tla se rađa Virtue Signaling. Kembridžov rječnik ovu pojavu definiše kao popularnu modernu naviku da se pokaže da neko ima vrlinu, izražavanjem gađenja ili naklonosti prema određenim političkim idejama ili kulturnim dešavanjima. Iz ove definicije se odmah može prepoznati da ovakvo ponašanje najviše služi promovisanju subjekta koji izražava svoj stav, dok je sama suština poruke manje bitna.
Na internet portalima nije rijetka pojava u kojoj se diskusija o trenutnom geopolitičkom stanju jako brzo pretvori u međusobno prepucavanje anonimusa koji napadaju svog oponenta sa pozicije neviđene moralne superiornosti. Potreba da se mišljenje potkrijepi nekakvim dokazima ili da se riječi biraju zarad normalnog, civilizovanog, diskursa skoro da i ne postoji. Zašto bi i postojala? Ako riječi nemaju posledice, dovoljno je da participant ugasi uređaj ili da napravi novi profil preko kojeg će nastaviti svoj moralni pohod.
Ova pojava poprima nove veličine kad uzmemo u obzir da je internet preuzeo mnoge aspekte socijalizacije. Nove generacije stiču društvene vještine preko sajber interakcija, a u „pravom životu“ svode komunikaciju na minimum. Njihov profil postaje njihova ličnost, javno iznošenje stavova nikada ne nailazi na realan otpor. Za svako mišljenje se može naći zajednica istomišljenika koja će dalje učvrstiti svaki stav, ma koliko netačan. U ovim okolnostima jačaju moralni heroji koji glasno kritikuju i upiru prstom u svaku osobu, naglašavajući mane do apsurdnog nivoa. Do najveće štete dolazi kada se ovi glasovi pretoče u svakodnevni život ljudi koji sve češće bivaju otpušteni sa radnih prostora, onemogućeni da se brane protiv ljute mase koja ima ulogu sudije i dželata.
Matija Perović
