Na sred polja, u sred gore,
Kad tvoj čovjek čuje zvek,
Oči nebu digne gore,
Svom grijehu traži l’jek.
Na koljena zemlji pane:
,,Pomozi mi Bože moj!“
Sklopi ruke i uzdahne:-
,,Mio Tvorče, ja sam tvoj!“
Kada sveti tvoj glas huji,
On svedoči Boga dvor,
Đe: ,,Gospodi, pomiluj ni!“
Srpske đece pjeva hor.
Zvoni, zvoni, milo zvoni,
Srbima je to oltar;
Za nj’ se r’jeka krvi proli,
To je Hrista Boga dar!
I kroz vazduh i oblake
Tvoj nek s’ ori slatki jek
I pozdravlja sve junake,
Kojima se divi v’jek:
Karađorđa i Danila…
I kaži im zvono hoj!
Da je veća turska sila,
Srušiće je narod moj!
Knjaz Nikola I Petrović
Izvor: ,,Glas Crnogorca“, Cetinje, 1. januar 1890
