Ova košarka nije ono što je bila iz vremena Saše Đorđevića i Saše Danilovića. Sa ovoliko Evropljana u NBA, sa ovim intenzitetom evropskih i domaćih klupskih takmičenja, sa ovolikim „prozorima“ u reprezentativnim kvalifikacijama….
Baš ne valja ako Jokić ne igra za Srbiju na prvenstvu svijeta! Nije to vaterpolo ili rukomet, tenis ili odbojka gdje imate planetarno takmičenje svake druge, odnosno Dejvis kup ili Ligu nacija – bukvalno svake godine. Ovo je, poput fudbala i olimpijade jednom u 4 godine nadmetanja za titulu najboljeg. I kad smo već kod olimpijade, ovo je ujedno i prvi kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre u Parizu. Tako da, malo mnogo za malu naciju poput naše, da se ovako kockamo u sportovima gdje imamo šanse za istorijske titule.
Naravno, najbolji daju primjer, kako u pozitivnom tako i u negativnom smjeru. Za Jokićem će sa Mundobasketa poći Micić, Jović, Kalinić….
E sad, ne mogu da odolim a da ne bacim pogled na respektibilan sastav srpske reprezentacije i bez svih njih, i da ne kažem: ej bre, koja smo mi košarkaška sila!
Ali, da se vratim na temu. Dojučerašnji heroj i osvajač NBA prstena „u ime svih nas“ sada će se sigurno naći na nišanu „objektivne“ srpske sportske publike. Slijedi, pretpostavljam, pljuvačina i takmičenje na zadatu temu: Kako ocrniti izdajnika!
Zato molim uvaženu javnost da razmisli o sljedećem:
– ova košarka nije ono što je bila iz vremena Saše Đorđevića i Saše Danilovića. Sa ovoliko Evropljana u NBA, sa ovim intenzitetom evropskih i domaćih klupskih takmičenja, sa ovolikim „prozorima“ u reprezentativnim kvalifikacijama…. ovo je, u odnosu na prije, „mlin za ljudsko meso“ u kome se ne možeš orjentisati koliko je još ostalo prostora da budeš čovjek, kad odigraš sve predstave u areni svjetske zabave i biznisa.
– Đokovića odavno ne gledamo u reprezentaciji. Njegov najavljeni nastup za ovu jesen samo je prekid apstinencije od nekoliko godina. Naša javnost mu je to „oprostila“ jer je Najveći. Ne znam zašto bi za Jokića važili drugačiji aršini? Mimo ovog najavljenog izostanka treba podsjetiti da je Nikola igra i kvalifikacije i prošlogodišnje Evropsko prvenstvo. I da je igra srcem i maksimalno.
– ako smo već rekli da je prvenstvo svijeta, kako u košarci tako i u drugim sportovima, tek samo kvalifikacija za olimpijadu, onda ne treba zaboraviti redosljed prioriteta. I Amerikanci će na Olimpijskim igrama imati jači tim od ovog koji šalju na Filipine. Pa valjda smo i mi neka košarkaška gospoda, koja to može sebi da dozvoli. Selekcija intenziteta. Imamo sa čim da je pravimo…
– ove kvalifikacije su iznijeli igrači iz naše druge i treće postave. Red bi bio da se njima dodijeli uloga onih koji će da brane osvojeno. Pogledajte, eto, baš ovih dana, recimo vaterpoliste. Sportisti koji su nas toliko obradovali, igraju sa podmlađenim sastavom, uz dozvolu selektora i javnosti, da još uvjek aktivni Dušan Mandić i Viktor Rašović, malo odmore. I ? Kome nije jasno da je to jedno legitimno, potrebno i mudro, hvatanje zaleta, za takmičenja koja nam tek predstoje, a sa kojih se nikada nijesmo vraćali pognute glave?
Mogao bih ovako do sjutra, ali mi je važno da se oglasima danas i sugerišem jedno „Psst“. Riječ ima selektor Pešić.
Oliver Janković
