Preveo i priredio: Sveštenik Nikola Gačević
Sotiris Despotis*
Rođen 27. januara 1756. godine u Salcburgu, bio je predodređen da svojim djelom osvoji čitav svijet. Ko nije čuo za „Malu noćnu muziku“, „Čarobnu frulu“, „Figarovu ženidbu“, „Otmicu iz seraja“, „Četrdesetu simfoniju“, „Rekvijem“? I koliko još drugih među stotinama njegovih besmrtnih ostvarenja?
On je kompozitor koji je, zajedno sa Betovenom, Šubertom i Hajdnom, stvorio Prvu bečku školu — središte muzičkog klasicizma. To je muzička tradicija koja nikada neće prestati da odzvanja, ne samo u koncertnim dvoranama, nego i u srcima ljudi širom svijeta.
Vrhunski kvalitet koji odlikuje svaki aspekt muzičke umjetnosti ovog razdoblja osvaja um i srce svakog izvođača, svakog dirigenta i svakog slušaoca.
Koji događaj, međutim, može da poveže ovaj vremenski period zapadnog muzičkog stvaralaštva sa Svetim Zlatoustom?
Današnji spomen prenosa časnih moštiju Svetog Jovana Zlatoustog, 27. januara, predstavljao je značajnu referentnu tačku i za Mocarta, budući da je njegovo puno ime glasilo: Jovan Zlatoust Volfgang Amadeus Teofil Mocart (Joannes Chrysostomus Wolfgangus Theophilus Mozart).
Mnogo toga bi se moglo reći o ovoj činjenici. Zadržaćemo se, međutim, na tome da je talentovani „nestaško“ klasične muzike uspio da stvori jednu ogromnu istoriju, da postane mit među kompozitorima, i da je — što bih mogao prihvatiti jedino kao plod nadahnuća odozgo — stvorio cjelovitu remek-djelo antologiju.
Njegova izuzetna maštovitost u svakom aspektu muzičkog stvaralaštva prevazilazi svaku logiku i svako očekivanje. Njegov život, u svom stvaralačkom podvigu, može se uporediti sa životom Svetog Jovana Zlatoustog, u čijim se spisima otkriva veličanstvenost njegove svetosti.
Ukradene neprocjenjive ikone vraćene Albanskoj Pravoslavnoj crkvi
Kao jedan od otaca pravoslavne vere, Sveti Jovan je, zajedno sa još dvojicom velikih svetitelja — Svetim Vasilijem Velikim i Svetim Grigorijem Bogoslovom — utvrdio istine naše vjere, postavivši temelje na koje su se kasnije oslanjali sveti oci Crkve i na njima zasnivali svoja djela.
Dakle, možemo s pravom govoriti o trojici „klasičnih“ teologa, zaštitnicima umjetnosti i pismenosti, čiji ćemo praznik za nekoliko dana proslaviti. O trojici velikih svetitelja čija su riječ i djelo osvojili čitav svijet.
Štaviše, jedan od njih — Sveti Jovan Zlatousti — nalazi se i u imenu jednog od najvećih kompozitora svih vremena, Mocarta, kao njegov nebeski zaštitnik.
Jedno od imena našeg Nebeskog Oca jeste Logos (Riječ), jer On stvara, prosvećuje i nadahnjuje svaki oblik riječi — pisane, izgovorene, muzičke i svake druge.
Nikada nisam mogao ni da pomislim, slušajući Mocartov „Rekvijem“ u katedrali Svetog Stefana na bečkom trgu — na mjestu gdje je Mocart živio i stvarao — da je nebeski zaštitnik tvorca tog djela, Jovana Zlatousta Volfganga Amadeusa Teofila Mocarta, upravo Sveti Jovan Zlatousti!
*Sotiris Despotis je muzikolog i kompozitor, sa studijama muzike u Grčkoj i Austriji. Doktorske studije je završio na Univerzitetu u Beču. Pored klasične muzike vrhunski je poznavalac, protopsaltis crkvene (vizantijske) muzike. Danas, 9/27, Pravoslavna Crkva proslavlja Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatoustog
