Piše: Naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Prije dva dana obilježena je 111. godišnjica predaje ključeva Skadra od strane turske vojske crnogorskim oslobodiocima 1913. na kraju dugotrajne opsade. Ali ovaj vojni trijumf združenih snaga Srbije i Crne Gore, bio je samo uvod u još jednu istorijsku tragediju. Naime, zapadne sile će ubrzo primorati kralja Nikolu da bez pogovora napusti poprište koje je osvojio uz velike, nenadoknadive žrtve, i cijela pobjednička operacija koja je trajala oko pola godine , pretvorila se u strašan poraz.
Tako se istorijska opsada Skadra podsjetila na meta-istorijsko zidanje Skadra, po kome se sve što je mukom zidano po danu, lako razvaljivalo preko noći. Kao da je u obje scene, jednoj pjesničkoj i mitskoj, a drugoj realnoj i političkoj nacrtan obrazac naše srpske, balkanske lakomislenosti i nepromišljenog zalijetanja na teren i interesnu zonu koju su davno prije nas označile „više sile“.
Primjer Skadra nas uči ne da se bespogovorno povinujemo kolonijalizmu svake vrste, ali da se dobro i više puta promisli kapacitet koji imamo prije nego krenemo u kakav veći politički ili daleko bilo vojni poduhvat. Ili ćemo, u protivnom, biti prinuđeni, da za brzopleti juriš podesemo bolne ljudske žrtve, koje su, uglavnom nenadoknadive, kakva je, recimo, majka uzidana u gradske zidine.
Do čitanja u sljedećem broju..
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
