Zna da ode u Carigradsku patrijaršiju, zna evo i u Vensminstersku opatiju, možda ga ipak put nanese, i do ćivota Svetog Petra Cetinjskog. Na koljenima, dakako
Piše: Naš stalni dopisnik sa Divljeg Zapada, Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Juče smo imali pravu duhovnu ispašu čitajući tekst Dr Dušana Krcunovića o ”vizantijskim slikama” iz Londona. Da ne prepričavam, i da ne ponavljam: najveća svečanost u evro-atlanskom svijetu neodoljivo je podsjećala na neku nemanjićku ili vizantijsku fresku iz Srednjeg vijeka, više nego na kongres DPS-a. A na toj fresci uočeni su i neki Judini sljedbenici. Mnogi su se zapitali o kome je riječ? Moguće da bi se u okvir ove metafore mogle smjestiti slike razno-raznih faktora i lica, ali evo da pogađam: g. Milo Đukanović?
Ovaj predsjednik demokratske države, sa vladarskim stažom nekog dugovječnog monarha, juče se našao u Londonu, da u ovom festivalu crkvenosti i tradicije provede svoje posljednje političke dane. I dobro je da se nije ponašao kao na Cetinju, prije dvije godine – jer bi bio uhapšen! Tamo je, naime, u septembru 2021.g., organizovao građane da blokiraju saobraćajnice kako se tradicionalni vjerski čin ne bi održao u Cetinjskom manastiru. Ovdje u Londonu, došao je da podrži tradicionalni vjerski čin, dok su neke ljude hapsili po londonskim ulicama.
A nije da nije znao – šta se to zbiva u Cetinjskom manastiru. Tamo je znao doći i da naloži badnjak, i da cjeliva krst i ćivot. Potom je napravio barikade kako drugi, pozvaniji od njega za takve stvari, ne bi mogli pristupiti da cjelivaju. Izdajnik i prevratnik onih vrjednosti koje je sam, lično i javno, promovisao. Valjda će mu, u budućim danima političke penzije, proraditi savjest. Zna da ode u Carigradsku patrijaršiju, zna evo i u Vensminstersku opatiju, možda ga ipak put nanese, i do ćivota Svetog Petra Cetinjskog. Na koljenima, dakako.
Do čitanja u novom danu, Tačno u podne. Zbogom
