Piše: Želidrag Nikčević
Da li ste primijetili: u zemljama sa globalističke poluperiferije (izraz Alekseja Čadajeva) svi neumorno brbljaju o borbi protiv korupcije, iako se na mnogim primjerima lako možemo uvjeriti da je značajan dio savremene korupcije direktan rezultat odluka donijetih upravo pod zastavom te famozne „borbe protiv korupcije“?
Očigledno, jezik nam je tu pripremio kognitivnu zamku: kao da najprije postoji „korupcija“, a onda se borba protiv nje pojavljuje kao odgovor. U stvarnosti, međutim, i dalje je na snazi legendarno pitanje: šta je bilo na početku, kokoška ili jaje? To jest, da nisu baš žestoki borci protiv korupcije, i iz vlasti i iz opozicije, samo prosti agenti perfidnog koruptivnog mehanizma koji nam je nametnut iz metropole, po oprobanoj kolonijalnoj logici?
Evo kako to funkcioniše, od davnina. Suština modela, zajedničkog za sve poluperiferne zemlje, jeste poseban odnos takozvanih „lokalnih elita“ sa gazdama iz metropole. To je ono što se može nazvati – „agentura“. Ili, da to kažemo veoma jednostavno, u duhu starog dobrog kolonijalizma: „elita“ je onaj sloj domorodaca koji prisvaja i koncentriše resurse iscijeđene iz svojih plemena radi njihovog kasnijeg izvoza u imperijski centar.
Da bi se ovaj proces održao na dugi rok, obavezan uslov je instaliranje kolonijalnih institucija, nazvanih raznim lijepim i uzvišenim riječima – „borba za pravednije društvo“, „demokratija“, „tržišna ekonomija“, „privatna svojina“ itd. Sve to čujemo sa svih ekrana, sa svih govornica, a realna funkcija čitavog ovog skupa tobož spasonosnih „institucija“ jeste da olakša brzo razdvajanje kolonizovanog društva na sloj elite i sloj običnih naivčina.
Po Čadajevu, ovdje je važno uočiti sledeće. Prostonarodne naivčine ne mogu a da ne vide da ih neko pljačka, ali oni moraju biti uvjereni da je to neka vrsta greške, kvara u sistemu, a ne sistem sâm. Tome i služi riječ „korupcija“. A „borba protiv korupcije“, shodno tome, jeste mehanizam koji obezbjeđuje drugi obavezni dio: izvoz lokalnih resursa u metropolu, to jest kolonijalnu otimačinu.
Želidrag Nikčević: „Kad mi na um pane da je danas troičindan…“
Do lažnog preokreta dolazi u trenutku kad lokalne elite baš pretjeraju, kad u svojoj zemlji akumuliraju (to jest napljačkaju) previše resursa i prestanu da ih redovno šalju u metropolu. Tada se na sceni pojavljuju tzv. borci protiv korupcije, ucjenjujući elite pobunom naivčina (a ponekad je i organizujući). Osvrnite se oko sebe.
Dakle, borci protiv korupcije su taktička kontraelita, „rezervna vlast“, uzgajana upravo da bi stimulisala aktuelnu elitu da ubrza pljačku i izvoz, ili da bi sama preuzela vlast, ako se trenutna elita baš uobrazi. Pritom, naravno, ova kontraelita instruisana je da – u slučaju promjene vlasti – pljačka lokalne naivčine ništa manje od svojih prethodnika, ali da pritom uredno prebacuje glavninu resursa u bazu – i to se onda zove „integracija u globalni svijet“.
Formula izgleda ovako: u kolonizovanom društvu stvara se „elita“ koja je obučena da „jede“ (pa, za sada ne u bukvalnom smislu) svoje naivne saplemenika Ali, obratite pažnju: sama ova „elita“ je potpuno ista „hrana“ za prave gospodare života – „bijele ljude iz metropole“. Lanac ishrane jednostavno postaje trostepen: „naivčine“ – „nacionalne elite“ – „globalne elite“.
A istorijat je takođe jednostavan. Suština mehanizma kolonizacije jeste da se „elitnim“ grupama ponudi nagodba – „koju ne mogu da odbiju“ – dogovor sa bijelim gospodarom. Te grupe, dobivši resurse-tehnologije-šanse (i đinđuve!) od važnih-ljudi-iz-inostranstva, brzo postaju najuspješnije, stiču lokalnu moć i uticaj. Zakon (onaj stari, tradicionalni) za njih više ne važi – oni su sami zakon, a iza njih, evo, stoji i spoljašnja supersila. To brzo ruši čitav društveni poredak – na primjer, svaki mladić koji razmišlja o životu sanja da postane bandit ili menadžer, a svaka djevojka – prostitutka. Da, oni su „uspjeli u životu“ upravo zato što su izdali tradicionalni moral svog društva i „zapovijesti predaka“. Uostalom, koja je svrha poštovanja tradicije ako ste rođeni kao gubitnik, i umrijećete kao gubitnik? A ovdje, na elitnom pragu, otvara vam se neograničeni prostor mogućnosti.
Međutim, zaključuje Čadajev, kao i uvijek u poslovima sa đavolom, i tu se otkriva duplo dno. Ispostavlja se da vam sva ta bogatstva koja ste ukrali od svojih sunarodnika izmiču kroz prste. Odjednom kreće dirigovana „borba protiv korupcije“, i postaje jasno da ste vi bili samo posredna karika, tranzitna tačka za prenos resursa iz tačke A (iz vaše nesrećne domovine) u tačku B (u mjesto odakle su vo vremja ono bijeli gospodari doplovili brodovima).
A ti si opet niko. Prevarant, lopov, korumpirani službenik. Tvoji dojučerašnji bijeli prijatelji nahuškali su na tebe tvoje saplemenike – baš one opljačkane naivčine, koristeći njihovu zavist i mržnju. Ono što si opljačkao biće ti oduzeto.
Naivčinama, naravno, niko ništa neće vratiti, ali će oni biti zadovoljni što je pravda bar donekle zadovoljena.
Izvor: Iskra
