Nasilno suzbijanje protesta i pretnje novim američkim napadima dodatno su survale državnu valutu uz dalje slabljenje ekonomske aktivnosti.
Pišu: Džered Malsin/Hena Musavi
Preveo: M. M. Milojević
Ekonomske poteškoće u kojima se Iran nalazi a koje su dovele do protesta oko Nove godine na taj način ugrozivši režimsku kontrolu zemlje, postale su još teže.
Žestoko nasilno razbijanje demonstracija i pretnja američkom vojnom intervencijom dodatno su oslabili valutu, otežavajući život milionima stanovnika Irana.
Vrednost rijala, zbog koje su besni trgovci pohrlili na ulice kada je njegova vrednost pala na 1,4 miliona za jedan dolar krajem prošle godine, dodatno je oslabila na 1,6 miliona za dolar.
Međugodišnja stopa rasta cena hrane je već bila 72 odsto u decembru u vreme kada je širom zemlje došlo do protesta. Iranci nastavljaju da izveštavaju o cenama hrane koje naglo rastu, između ostalog i pirinča, mleka i povrća. Jedan Iranac kaže da je čuo razgovor svoje majke sa prijateljicom u kome je raspravljala o ceni dve veze spanaća od dvadeset osam dolara.
Drugi čovek u svojim dvadesetim godinama koji je nedavno putovao u Iran iz Velike Britanije kako bi proveo vreme sa svojom porodicom kaže da je video kako su se cene pojedinih dobara udvostručile tokom jednog meseca koliko je bio odsutan. Pregledajući aplikaciju za kupovinu preko Interneta primetio je ponudu za kupovinu jogurta na više rata. „Kako smo mogli da padnemo toliko nisko“, zapitao se.
Volstrit džurnal: Kolaps opskurne banke bacio je Iran u krizu
Sve teži uslovi života predstavljaju dodatan pritisak na vladu koja je suočena sa teškim odlukama da li da načini ustupke u vezi sa svojim nuklearnim programom u razgovorima sa SAD u nadi da će osigurati olakšanje sankcija. Za sada, Iran nije odstupio od insistiranja na pravu da obogaćuje uranijum.
Takođe je sve raširenije siromaštvo kod kuće. Ljudi koji su se obratili Volstrit džurnalu u Iranu, ili nakon što su prešli u susedne zemlje, kaže da su morali da pronađu dodatne poslove, prodaju svoju imovinu i da se nose sa temeljnom promenom životnog standarda od kada su razbijene demonstracije održavane širom zemlje početkom januara.
Neke prodavnice su se iznova otvorile i neki radnici su se vratili na posao, nakon što se ekonomska aktivnost postepeno obnavlja posle nasilja i jednomesečne blokade Interneta. Ali Iranci kažu da većina ljudi grca iz dana u dan ili tragaju za načinom kako da napuste zemlju. Oni koji pokušavaju da preuzmu svoj novac iz banaka nailaze na poteškoće zbog uvedenih ograničenja na pristup stranoj valuti.
Vrednost rijala u odnosu na dolar opala je 84 odsto prošle godine, uništavajući štednju i kupovnu moć ljudi. Prodavci kažu da je rijal toliko slab da ne mogu da nastave da posluju a da ne gube novac prilikom svake prodaje. Uticajni trgovci, poznati kao bazardžije (bazaar) sada su suočeni sa valutom koja i dalje slabi od kada su oni pokrenuli ustanak.
Neizvesnost oko toga da li će američki predsednik Tramp izabrati diplomatiju ili vojnu akciju otežava vladi, investitorima i vlasnicima malih i velikih preduzeća da izrađuju poslovne planove i donose odluke. Tramp je prošle nedelje odaslao drugi nosač aviona na Bliski istok što je deo grupisanja američkih vojnih snaga u regionu uz istovremeno nastojanja vlade da pregovorima isposluje dogovor kojim bi se obuzdao iranski nuklearni program.
„Opšte prilike su takve da svi čekaju da vide koliko se situacija još može pogoršati ukoliko dođe do američkog napada“, kaže Adnan Mazarej, viši istraživač na Pitersonovom institutu za međunarodnu ekonomiju i nekadašnji zamenik direktora Međunarodnog monetarnog fonda.
„Široko rasprostranjen osećaj nesigurnosti znači da će se investicije umanjiti, čak i ispod očekivanog nivoa. Pritisak na međuvalutni kurs je bio pojačan“, kaže.
Međunarodni monetarni fond prognozirao je prošle godine da će iranska ekonomija porasti za slabašnih jedan odsto tokom 2026. godine, što je najsporija stopa rasta na celom Bliskom istoku. Ekonomisti sada predviđaju da će doći do ekonomske kontrakcije.
Sadašnja politička kriza ima ekonomske uzroke. Iran je prethodnu godinu završio pod pritiskom ekonomskih sankcija koje je Tramp iznova uvek 2018. godine kao i zbog duge istorije korupcije i slabog upravljanja, oslabljenog poverenja nakon izraelskih napada tokom Dvanaestodnevnog rata u junu i unutrašnje bankarske krize.
Režim se brutalno obračunao sa ustankom. Prema navodima grupa za zaštitu ljudskih prava stradalo je najmanje sedam hiljada ljudi a više hiljada njih je zatočeno. Sad, kada iznova jača nezadovoljstvo javnosti vlada raspolaže sa još manjim sredstvima da se pozabavi ekonomskim metežom.
Trgovci na teheranskom bazaru zatvorili su svoje radnje i pohrlili na ulice da bi protestovali protiv ekonomske krize, što je vodilo sličnim demonstracijama širom zemlje.
Iranski valutni i bankarski problemi po svoj prilici ne mogu se razrešiti bez ukidanja sankcija što bi zahtevalo odustajanje od dugotrajnog insistranja na mogućnošću da obogaćuju uranijum.
Neki od vladinih pokušaja da se izbori sa sadašnjom ekonomskom krizom samo su pogoršali situaciju potrošača. Suočeni sa finansijskim slomom, iranski predsednik Masud Pezeškijan uveo je niz reformi u decembru uključujući eliminaciju povlašćenog kursa za uvoznike, što je efektivno umanjilo 75 do 80 odsto subvencija na neka osnovna dobra.
Država je takođe suočena sa teškom krizom snabdevanja vodom i energentima, uprkos ogromnim rezervama nafte i gasa.
U međuvremenu, SAD pojačavaju ekonomski pritisak kako bi učvrstile uvedeni sankcioni režim i prete da će uvesti carine državama koje trguju sa Iranom.
„Mnogo toga se može reći o stagnantnoj ekonomiji koja nekako funkcioniše, gde nema rasta, ali je životni standard ljudi ostaje nepromenljiv“, kaže Džavad Salehi Isfahani, ekonomista sa univerziteta Virdžinija tek. „Mislim da bi u ovom trenutku Iranci bili srećni ukoliko bi im tako nešto bilo na raspolaganju“.
Izvor: Volstrit Džurnal
