Pipe: Nebojša Popović
Portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće , Edrijan Votson, saopštio je da se američki predsjednik protivi jednostranim priznavanjima države Palestine. To je zvanična reakcija Vašingtona na odluku Norveške da 28. maja prizna Palestinu, nakon čega će to učiniti Irska i Španija.
Predsjednik Bajden snažno podržava rešavanje Palestinskog pitanja kroz soluciju „dvije države i kroz čitavu karijeru je to činio. Međutim, on smatra da palestinska država treba biti formirana kroz direktan dijalog dvije strane, a ne jednostranim priznavanjem“, stoji u saopštenju Bijele kuće .
I kao grom iz vedra neba, čini se da se duh Kosova svakim danom i sve više obrušava na Vašington. Presedan koji je 2008. napravljen da se Kosovo pokuša jednostranim priznavanjem ugurati u UN, sada se kao bumerang vraća Americi. Čini se da se cjelokupan moralni bankrot Zapada danas sadrži u samo jednom pitanju – a kako je to normalno za Kosovo da postane država jednostranim priznavanjem, dok u slučaju Palestine treba pregovarati?
Iliti, ima li granice hipokriziji u međunarodnoj areni?
Raspad međunarodnog poretka
Reklo bi se da je odgovor odričan zbog čega se ovih dana pred našim očima ubrzano obesmišljava i raspada međunarodni svjetski poredak. To se najbolje vidi kada je u pitanju odnos SAD prema Međunarodnom krivičnom sudu. Američki državni sekretar, Entoni Blinken, izjavio je da je Bajdenova administracija spremna da radi sa Kongresom na dvopartijskoj osnovi da se kazni taj sud zbog naloga za hapšenje najviših zvaničnika Izraela.
Vodeći američki mediji poput portala „Axios“ izvještavaju da je u pitanju sud upitnog legitimiteta i jurisdikcije, te da iako je Vašington učestvovao u njegovom osnivanju, taj sud nema ovlasti da potencijalno procesuira američku vojsku za ratne zločine, ili pak američke zvaničnike zbog njihovih inicijativa na planu spoljne politike. U rezimeu za domaću javnost, ističe se da je u u pitanju sud koji ne priznaje većina velikih sila poput SAD, Kine, Indije, Rusije ili Izraela…, što Amerikancima sugeriše da se na njega i ne treba previše obazirati. Interesantno je npr. da su Velika Britanija i Austrija na akcije Međunarodnog krivičnog suda odgvorile slično poput SAD-a.
Tajna veza američkog zakona i rezolucije genocida u Srebrenici
Poenta je, dakle, da je sud dobar i hvale vrijedan ukoliko kažnjava vaše neprijetalje, dok ukoliko ste pak na tapetu vi ili vaši saveznici, u tom slučaju se njegova uloga obesmišljava i relativizuje. Uostalom, svi znamo da su sudovi predviđeni da kažnjavaju samo nejake i slabe, a ne one koji su iznad zakona.
Kriza u pojasu Gaze napravila je, i očito nastavlja da pravi neviđene probleme Zapadu. Pandorina kutija otvorena 1999. godine agresijom NATO na SR Jugoslaviju i pokušajem nasilnog otcjepljenja Kosova, kao neugodan podsjetnik i loša karma svakodnevno progoni zapadne prijestonice.
U okolnostima kada se poslijeratni poredak doslovce raspada i kada je pravda svima poslednja rupa na svirali, možda nije više pametno niti mnogo uputno uzbuđivati se i potresati povodom donošenja bilo kakvih rezolucija. Jer u svijetu u kom vlada haos i u kom nikakva pravila ne važe, niko više nikoga i Ni na šta ne obavezuje…
