Piše: Vojin Grubač
Mnoge političke ličnosti ovih dana slavodobitno ističu svoje zasluge u rušenju režima Đukanovića 30. avgusta 2020. godine, veličajući taj dan a prećutkujući negativnu stranu postđukanovićevske ere, odnosno kolosalnu štetu koju su napravili zbog nedostatka strateških koncepata i stručnih partijskih kadrova da bi se ta pobjeda praktično realizovala.
Prošlo je pet godina a da avgustovski pobjednici nisu iz sistema javne uprave i državnih preduzeća odstranili preko 25.000 radnika sa lažnim, kupljenim, falsifikovanim diplomama.
Ako znamo da je te partijske kadrove DPS sa svojim satelitima ubacio u državne sisteme po pravilima teške diskriminacije obrazovanih i stručnih kadrova koji su od strane Đukanovićevog režima proglašeni: nacionalno, ideološki i politički nepodobnima, samo na osnovu fakta njihovog neuklanjanja možemo zaključiti da je proces anuliranja velike avgustovske pobjede uhvatio krupan zamah.
Lažne diplome i partijska zapošljavanja kao put ka kolapsu ekonomije
Elem, DPS je za sobom ostavio u državnom sistemu desetine hiljada lažnih diploma, ali ne samo to. Poslije poraza 30. avgusta 2020. godine DPS se nije zaustavio, već je u tehničkom mandatu Vlade Duška Markovića dodatno upumpavao partijske kadrove, zaposlivši za par mjeseci 3.178 ljudi, odnosno svojih glasača od čega su samo u prosvjeti zaposlene 2.702 osobe, naravno: podobne palom režimu.
Poslije gubitka vlasti u Podgorici, tadašnji gradonačelnik Ivan Vuković je u tehničkom mandatu za nekoliko mjeseci zaposlio u administraciji glavnog grada 520 osoba. Isto se dešavalo i u drugim gradovima gdje je DPS vidio da će izgubiti.
Znači, u slučajevima bilo kakvog poraza, na državnom ili lokalnim nivoima: DPS je u tehničkom mandatu vršio enormno utrpavanje svojih partijskih kadrova a da uslovni pobjednici avgusta 2020. godine uopšte nisu reagovali. Zašto?
Sada se čude, kako to da DPS i dalje dobija visok procenat glasova na izborima!? Odgovor na to pitanje je prost, svim posjedovaocima lažnih diploma koji rade u državnom sistemu, a njihov broj ide od 25.000 do čak 35.000, DPS je omogućio da bez ikakve stručnosti i dan danas, pet godina poslije poraza dobijaju redovne plate od države.
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
Vidjevši da su uslovni pobjednici nesposobni da ih uklone iz sistema, korisnici lažnih diploma su shvatili da imaju posla sa nesposobnim i dezorijentisanim likovima. Refleksno osjetivši prema njima, tako nemoćnima i „tužnima“ duboki prezir: sasvim logično su nastavili s daljom podrškom DPS-u koji im je omogućio siguran državni posao bez ikakvih stručnih znanja.
Umjesto da uklanjanjem desetina hiljada pripadnika DPS-a koji posjeduju lažne diplome oslobode mjesta za ljude koje je Đukanovićev sistem šikanirao, te zaposle najstručnije ljude koji su 30 godina bili opozicija Đukanoviću, uslovni pobjednici su se utrkivali u zapošljavanju svojih partijskih kadrova ne prezajući da među njima budu i oni koji takođe imaju lažne diplome.
To je DPS jedva dočekao. Da novi pobjednici zapošljavaju ljude sa lažnim diplomama značilo je da se iz sistema više ne može ukloniti nekoliko desetina hiljada njihovih kadrova koji imaju lažne diplome. Mogu se ukloniti, ali novi pobjednici bi prvo morali ukloniti svoje lažne „specijaliste“ što im, izgleda, ne pada na pamet. Tako su „zabetonirali“rješenje krupnog problema.
Takvim ponašanjem je velika pobjeda 30. avgusta 2020. godine krenula na put koji garantuje guranje država u krupne ekonomske probleme, s tendencijom da se sve to zakonomjerno završi teškim političkim porazom u perspektivi kroz novo preformatiranje političke scene. Jedno se preformatiranje desilo, iznenadnim dolaskom PES-a u političku orbitu, desiće se isti slučaj ponovo. Neka nova struktura će obavezno doći.
To će se svakako dogoditi, pogotovo ako znamo da se za plate u javnom sektoru ove godine morati izdvojiti 717. miliona evra. Od toga će se preko 250 miliona evra davati kao harač nestručnim, partijskim DPS kadrovima koji imaju lažne diplome, tako da DPS može uživati i licemjerno slati „oštre kritike“ kako novi pobjednici uništavaju državu.
Rekonstrukcija Vlade, javne uprave i državnih preduzeća
DPS je u mogućnosti da sa svojim partijskim kadrovima u sistemu državne uprave, prije svega s onima koji imaju lažne diplome: stalno pokreće štrajkove i pobune, što su već radili a što i sada najavljuju.
Recimo, najavili su da će se u septembru desiti obimni štrajkovi a bazu za to imaju. Propagandnu mašineriju, takođe. Šta će tada raditi uslovni pobjednici iz 2020. godine, ćutati i treptati?
Ako uzmemo u obzir da su DF, Demokrate i GP URA do kraja Vlade Dritana Abazovića zaposlili preko 27.000 svojih partijskih sljedbenika, postavlja se pitanje: da li će im sljedbenici takođe učestvovati u štrajkovima? Kako je GP URA sada u opoziciji, njeni partijski uposlenici će svakako tražiti veće plate, a GP URA skupa sa DPS-om dati podršku štrajkovima.
Zbilja, kako će se Demokrate i ZBCG odrediti prema tim štrajkovima, kada su oni glavni krivci što preko 25.000 korisnika lažnih diploma koje je DPS instalirao u državni sistem nije uklonjeno bar u nekoj mjeri, recimo par hiljada iz najviših organa vlasti? Ko to pitanje sada treba da riješi? Premijer Spajić?
Zar je Spajić taj koji treba riješiti preko 25.000 lažnih diploma DPS-a i nekoliko hiljada (koliko?!) lažnih diploma uslovnih avgustovskih pobjednika koji su instalirani u državnom sistemu a koji će tražiti veće plate. Da li Spajić treba riješiti pitanje povećanja plata za 27.000 kadrovika Demokrata, ZBCG-a i GP URA koji su zaposleni u državnom sistemu ne po stručnosti već na partijskoj osnovi, po podobnosti? Gdje je tu meritokratija i kako je sada sprovesti?
Spajić to ne treba rješavati, već je neophodno da se okupe i zajednički nađu rješenje: DPS, GP URA, ZBCG i Demokrate.
Kao prvo, moraju građanima reći kada planiraju da uklone korisnike lažnih diploma iz državnog sistema, da bi na njihovo mjesto došli obrazovani i stručni, ali i oni mladi ljudi koji završavaju škole i fakultete a kojima su „lažnjaci“ zauzeli radna mjesta.
Ne moraju to objasniti samo građanima već i premijeru Spajiću, od kojega će tražiti da im finansira njihove krupne kadrovske brljotine koje se i dalje nastavljaju novim partijskim zapošljavanjima. U suprotnom, može im se desiti da im ogorčena javnost kao i ambasade Kvinte odrede zlehudu političku sudbinu kroz novo prekomponovanje crnogorske političke scene.
Jer, 30. avgust 2020. godine je donio politički slom jednog opakog sistema i slobodu građanima, ali pobjeda u demontaži toga sistema uopšte nije ostvarena. Jedan od razloga je naveden u ovom tekstu.
Do dolaska PES-a je sve već bilo upropašteno kroz partijska zapošljavanja i neuklanjanje desetina hiljada korisnika lažnih diploma. Sve je stegnuto u „mrtvi čvor“ a ti koji su odgovorni za taj negativni proces su dio vlasti a nalaze se i u kompletnoj opoziciji. Oni taj problem ne žele rješavati. Ekonomija države to neće moći izdržati.
Uskoro bi se trebala desiti rekonstrukcija Vlade Spajića. Vjerovatno je vrijeme da premijer na prvo mjesto stavi rekonstrukciju državne uprave i svih državnih preduzeća. Neka se svi izjasne. Ko to ne želi, neka kaže zašto ne želi. Da čujemo te „patriote“.
