Piše: Milija Todorović
Šta nam govore nedavno saopšteni rezultati Bešićevog istraživanja, a u vezi mape političkih afiniteta građana Crne Gore? Najprije mislim da treba znati pročitati šta je tu posljedica realnog istraživanja, a šta su naručene političke poruke koje je g. Bešić blagoizvolio da isporuči u formi „objektivne analitike“ ili narodski rečeno – prodaja magle.
Pa da krenemo od te magle. Eventualni razlaz koalicije ZBCG, Bešić nam prikazuje kao veliki glasački potencijal partije Milana Kneževića. I tako, dok se ta partija rasipa pod udarima politički neuračunljivih naleta lidera te partije, Bešić DNP vidi kao jači dio koalicije u odnosu na NSD???! Slobodno mogu da tvrdim da nam uvaženi analitičar u ovom dijelu prodaje m… za bubrege, i da ovim želi da nabilduje snagu DNP za koju, i ptice u Botunu znaju da će biti na ivici cenzusa ukoliko napusti Vladu i pomenutu koaliciju. U Bešićevo „puštanje magle“ mogla bi da se ubroji i najava da su glasači Bošnjačke stranke skloni vanrednim izborima!? Mislim da su šanse za to jednake raspoloženju funkcionera BS da napuste Vladu CG. Pa čemu onda „magla“? I jedno i drugo zamagljivanje Bešiću služi da prepadne konstituente parlamentarne većine. U smislu: ne zezajte se sa Pipunom i ne igrajte se sa Ervinom. Čudi me da u njegovom istraživanju nema bar 2 procenta za Vladislava Dajkovića recimo? Ali pretpostavljam da će i za to biti vremena, pogotovo ako Milan Knežević zbilja izvrši harakiri, pa napusti Vladu, što će ga spustiti na niske grane cenzusa….
A sve to skupa, i samostalni DNP, i još samostalniji Dajko, i Jokovićevo krilo SNP i URA na čelu sa Vučićevim Dritanom ne znam imaju li 10 %? SNP-u i URA-i je Bešić izbrojao zajedno i ukupno 6 %. Slobodno dodajte tu i još uvjek nepostojeću partiju predsjednika Milatovića. Saberi-oduzmi, opcija Vučićevih političkih kurira u CG je svojevrsna „crna rupa“ koja sve moguće pojedinačne potencijale usisava na ispod 10 %. Nedovoljno da se vodi politika u CG, ali dovoljno da se kvari igra svima. I tu se završava domen Bešićevog spinovanja.
Ostalo je, procjenjujem, živa istina. A među prvima istinita je procjena da svaka izlaznost od preko 67% topi procente kako Vučićevih eksponenata, tako i DPS-a i njegovih kopija. Drugim riječima, što veća zainteresovanost građana za sopstvenu sudbinu, to manje prilike za ekstremiste Pipunovog i DPS profila. Lijepo saznanje.
I na kraju, projekcija preostalih 90 % glasova (nakon što smo iščitali Vučićev potencijal od 10%, a možda ni toliko). Prvo: stranke koje su vladale 30 godina do 2020. Njihov 30 godišnji vladalački staž ne može im donijeti više od 30% ukupnog biračkog tijela. A rekosmo, što veća izlaznost to siguran pad DPS+SDP+SD ideološke konstrukcije ispod 30%. Neka za tu okolnost zahvale svom nacionalističkom ekstremizmu i svojoj neodvojivosti od „počasnih“ kriminalnih struktura.
Drugo: 10 % za manjinske partije. Bošnjaci oko 6 % a ostali (Albanci i Hrvati) do 4 %. I to je konstanta jednaka onoj koju još od 30. avgusta 2020. imaju Demokrate. Oni su na svojih sigurnih 10%.
Šta ostaje? Još 40% koje, čak i po Bešiću imaju ključni činioci aktuelne većine. Mandić 20% PES 19% i samostalni (dojučerašnji SNP ministar) Šćekić 2%. I Bešić priznaje da je potencijal ovih lista veći sa većom izlaznošću. A nešto mi govori da je Bešić zakinuo koji procenat, ako ne PES-u a onda sigurno Mandiću. No, neka to ostane kao onaj X faktor budućih izbora.
Ako Miloš Bešić vladajućoj koaliciji daje 50% na nisku izlaznost (+10% manjinskim strankama koje su i sada u Vladi), i ako već viđena Vučićeva koalicija Milan K. – URA – SNP ima još 10%, onda ne treba da se plašimo neo-komitskog političkog uticaja, a očigledno ni onog Vučićevog, uprkos Bešićevom spinovanju.
