Piše: Vojin Grubač
Vojna parada u Moskvi, posvećena Danu pobjede, kao i manifestacija „Besmrtni puk“, koja se održava u mnogim gradovima širom Rusije, posljednjih godina imaju pomalo opor ukus ukoliko se obilježavanje 9. maja posmatra u kontekstu rata u Ukrajini i ogromnih slovenskih žrtava koje taj rat nosi.
Parada pobjede u sjenci novog rata
Vojne parade u Moskvi, kojima se obilježavao Dan pobjede nad nacističkom Njemačkom, imale su za cilj da pokažu svijetu vojnu moć i poruče da Rusija više nikada neće dozvoliti ljudska stradanja i materijalna razaranja kakva je pretrpjela u periodu od 1941. do 1945. godine. S druge strane, manifestacija „Besmrtni puk“ predstavlja masovnu šetnju — marš sjećanja na učesnike Drugog svjetskog rata. Na toj komemorativnoj manifestaciji učesnici, uz zastave i simbole pobjede, nose fotografije svojih predaka — vojnika, partizana i civila — koji su učestvovali u ratu, a mnogi u njemu ostavili svoje živote.
Vojin Grubač: „Vruće–hladno“ politika – Između miješanja i „nemiješanja“
Dakle, sjećanje na pobjedu nad Hitlerovom soldateskom, koju mnogi smatraju najmoćnijom armijom u istoriji čovječanstva, potpuno je razumljivo. Međutim, tragediju i žrtve koje je SSSR podnio u periodu 1941–1945. godine danas sustižu tragedija i žrtve četvorogodišnjeg rata u Ukrajini.
Za četiri godine i dva mjeseca, koliko već traje rat u Ukrajini, ljudski gubici na obje strane postali su ogromni. Recimo, agencije „Mediazona“ i „Meduza“ procjenjuju da je od početka rata u Ukrajini poginulo oko 352.000 ruskih vojnika starosti između 18 i 59 godina. Do sada je evidentirano 217.808 imena poginulih ruskih vojnika. Analitičke agencije navode da je na drugoj strani poginulo između 186.000 i 190.000 ukrajinskih vojnika, mada neki smatraju taj broj višestruko umanjen. Ako se poginulima dodaju nestali i ranjeni, procjenjuje se da je na obje strane ukupno stradalo između 1,8 i 2 miliona ljudi.
Ukrajina — tragedija dva naroda
Zato se može zaključiti da je rat u Ukrajini velika tragedija dva slovenska naroda, ali i drugih naroda koji žive na prostorima Rusije i Ukrajine. To je rat koji se nije smio dogoditi, a ako je već bio neminovan, nikako nije smio odnijeti toliki broj ljudskih života — jer to su žrtve kakve danas sebi ne bi dozvolio nijedan ozbiljan narod na planeti.
Posebno je interesantan zaključak ukrajinskog vojnog analitičara Alekseja Arestoviča, bivšeg obavještajca i nekadašnjeg savjetnika Kancelarije predsjednika Ukrajine. On je nedavno izjavio:
„Odnos Zapada prema Rusiji, ali i prema nama (Ukrajini), nije ekonomski i politički, već metafizički. Zapad nas ne smatra sebi ravnima i to je stvarni problem. Mi smo za njih Papuanci. Kada smo bili sila od petnaest republika, s jakom ekonomijom — a postojao je takav period — kada smo ih prestizali u kosmosu i pokazivali im zube u Koreji, Angoli i Vijetnamu, nisu nas uvažavali, ali su nas se bojali. Zbog nekih naših rješenja ponekad su nas i poštovali. A sada, kada su nas kao budale nahuškali jedne na druge, zašto bi nas uvažavali? Mi obavljamo prljavi posao, ubijajući se međusobno. Evo, ministar odbrane Njemačke otvoreno govori da njima odgovara da Rusija i Ukrajina nastave da ratuju, jer će tako biti manje opasnosti za njih.“
Od pobjede nad nacizmom do međusobnog uništavanja
Iz svega ovoga može se zaključiti da je pobjeda nad nacizmom, koju je SSSR izvojevao 1945. godine, danas daleka prošlost. Rusija i Ukrajina, koje su na svojim plećima iznijele najveći teret te pobjede nad Hitlerovom armadom, međusobnim ratom poništavaju značajan dio tog istorijskog nasljeđa. Istovremeno, postoji snažna podrška Zapada da se taj rat što duže nastavi, kako bi žrtve dva slovenska naroda postale tragično nemjerljive.
