Piše: Vojin Grubač
Podgorička Pobjeda je 29. aprila, odnosno juče, u večernjim satima, objavila tekst s interesantnim naslovom: „Vučić: Neki u vrhu rukovodstva Crne Gore do juče bili Srbi, sad više nisu“. Sam naslov implicira da je predsjednik Srbije sebi dao za pravo da arbitrira u Crnoj Gori, te da pojedine državne funkcionere „upisuje“, a druge „ispisuje“ iz srpskog naroda. Čudno, zar ne? Ipak, pogledajmo cjelovitu izjavu.
Zapaljiva retorika uz tvrdnju da se „ne miješa“
U tekstu se navode riječi predsjednika Srbije, koji je u emisiji „Blic pita“ izjavio: „Pogledajte vi tu histeriju koja u dijelu Crne Gore postoji protiv Srbije. Oni žele da 33 odsto Srba budu, u stvari, građani drugog reda i da samo ako su ćutljivi mogu da budu na najvišim političkim funkcijama, a neki, da bi opstali na tim funkcijama, promijeniće i rod“, da bi potom dodao: „Kao što danas imate slučaj sa nekima iz najvišeg državnog rukovodstva. Bukvalno su ljudi promijenili rod. Bili su Srbi do juče, sad više nisu.“
Nakon ovakvog, prilično grubog miješanja u političke, lične i identitetske prilike u Crnoj Gori, Vučić je hladnokrvno konstatovao: „Ali šta da radite? To je njihovo pravo. I da se ne miješamo u takve stvari. Naše je samo da odgovorimo na kampanju koja dolazi, da štitimo svoje interese, da to dobro razumijemo i da gledamo da gradimo prijateljstva.“
Tako se u jednom nastupu spajaju zapaljiva retorika i deklarativno „nemiješanje“. Nakon teških uvreda upućenih rukovodstvu Crne Gore, pa čak i simboličkog „izbacivanja“ pojedinih članova Vlade iz „srpskog roda“, uslijedio je nagli, savršeno licemjerni zaokret ka lažno pomirljivom tonu. Vruće pa hladno — neobična, ali prepoznatljiva tehnologija režiranog političkog konflikta političara koji živi u subrealnosti.
Vojin Grubač: Slučaj Grlić Radman – Spirala zla bezočne diplomatije
Neobični, destruktivni antizaštitnik Srba
Pitanje je, šta je podstaklo predsjednika Srbije na ovako prizeman nastup? Da su mu zaista prioritet prava Srba u regionu, teško je povjerovati da bi kroz potpisivanje Briselskih sporazuma, kao i Ohridskog i Vašingtonskog, pozicija Srba na Kosmetu bila dovedena u sadašnje stanje: teške tragedije.
U vrijeme njegovog dolaska na vlast, Srbi na Kosovu imali su određeni stepen institucionalne autonomije. Tokom godina njegove vladavine, ta pozicija je postepeno slabljena, da bi ih na kraju tog procesa Vučić prosto „pustio niz vodu“. Sve je predao Prištini, a da nije trepnuo, a Srbe na sjeveru Kosmeta prepustio bahanalijama prištinskog režima, koje su se pretvorile u teško iživljavanje nad tim narodom.
Sličan odnos vidljiv je i prema Srbima u Hrvatskoj. Nema značajnijeg Vučićevog angažmana na unapređenju njihovih prava, niti ozbiljnijeg osvrta na činjenicu da je u periodu od 1991. do 2021. godine iz Hrvatske iseljeno preko 460.000 Srba. To ga, očito, ne interesuje.
Kritikovao je crnogorsko rukovodstvo oko ucjenjivačke politike Zagreba u vezi logora Morinj, a nikada Hrvatskoj nije spočitao 221 logor i sabirni centar za Srbe na njenoj teritoriji.
Pritiskao je crnogorsko rukovodstvo da izglasa Rezoluciju o Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahau, tvrdeći da se to nikad neće desiti. Desilo se, ali se nije desilo da Rezoluciju o Jasenovcu Vučić izglasa u Srbiji. Džabe su takvu rezoluciju nekoliko puta predlagali određeni politički krugovi— Vučićeva partija je uopšte nije htjela staviti na dnevni red Skupštine Srbije.
Ali zato, predsjednik Srbije se zanima „upisivanjem i ispisivanjem iz Srba“ članova Vlade Crne Gore, misleći da mu je to trenutno osnovni politički zadatak. Kada je sve izgubio čega se dotakao, naravno da mu je ostalo samo da se zanima Crnom Gorom, pretpostavljajući da ga neko uopšte pita za mišljenje. Mišljenje će biti interesantno tek kada počne rješavati pitanje Srba na Kosmetu i u Hrvatskoj i kada napokon izglasa Rezoluciju o Jasenovcu u Beogradu. Do tog momenta, malo će koga zanimati njegov stav, jer se bavi politikanstvom, a ne ozbiljnim i sistemskim rješavanjem položaja Srba u regionu. Po onome što je do sada pokazao, sistemski se bavi samo pogoršanjem položaja Srba u regionu, što ga svrstava u vrlo neobičnu- krajnje destruktivnu političku pojavu.
