Za portal Žurnal piše: Vojin Grubač
Davno bi ideolozi i propagandisti Đukanovićevog ideološkog kruga „umrli“ prirodnom političkom smrću da im se ne nabacuju „informativne lopte“ od strane „protivnika“, poslije čega puca poklopac ideološke šahte i kreće izliv retoričkih fekalija kroz medije.
Gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević je svojom problematičnom rečenicom iz govora na Grahovcu izazvao eksploziju ekstremizma najponiznijih i najgorih skutonoša bivšeg ekstremističkog režima Mila Đukanovića: svih njihovih portala, političkih satelita, stotina kolumnista, propagandista i promotera šovinizma, kojima je bio potreban bilo kakav povod za akciju. Mržnjama su temeljno ispunjeni, samo je nedostajalo da se za bilo šta „zakače“.
Gradonačelnik Nikšića im je dao šansu da nekoliko dana beskonačno maltretiraju javnost Crne Gore svojim izlivima frustracija što je konačni, tužni rezultat ove nesmotrene izjave.
Javnost, prosto, ne želi trpjeti bilo kakva režirana medijska maltretiranja od strane sumanutog Đukanovićevog informativnog bašibozuka, a samim tim: ne može biti blagonaklona ka onima koji im bez ikakvog valjanog razloga daju povod za njihovo divljanje. Ili ima razlog za davanje povoda? Koji?
Kovačević pogotovo nije smio dozvoliti ovaj ispad kada zna da resursi za hajku Đukanovićevog propagandnog sektora beskonačno nadmašuju resurse partije i koalicije kojoj pripada.
U takvim konstelacijama snaga, nabacivati bilo kakvim informativnim povodom: „loptu na glavu“ neokrnjenoj Đukanovićevog propagandnoj mašineriji, znači svjesno ići u apsolutni medijsko-politički poraz, što se i ovom prilikom desilo.
Opravdanja i argumenti da je izjava pogrešno protumačena: «ne piju vodu», jer će svaka dvosmislena izjava koja može imati razna tumačenja uvijek biti protumačena na tzv. «pogrešan način».
Samim tim, tzv. argumenti ništa ne znače protiv hajke koju mediji i političari starog sistema političkog satanizma odlično umiju odraditi.
Da bi ih porazio, moraš imati istu silu propagande, odnosno bar desetine kolumnista ili propagandista da naprave medijski kontraudar. Ako tu silu nemaš, nikoga nećeš moći ubijediti da si u pravu. Pogotovo ne građane koji su, posledično, teško izmaltretirani zbog huka te animalne propagande.
Interesantno je da su se u osudi fragmenta govora Kovačevića pojavili i likovi poput Jevta Erakovića i Andreja Nikolaidisa, koji su poslednji koji bi mogli praviti osvrte na problematične retoričke incidente bilo kojeg pojedinca. Pa, da navedemo šta su oni, recimo, ranije izjavljivali.
Vojin Grubač: Izbori u Andrijevici kao nova promjena političke scene
Naime, u intervjuu Seadu Vrani za portal „Urban Bug“ Nikolaidis je svojevremeno izjavio da bi „bio počastvovan ako bi njegov rad bio inspirativan za bilo koju fundamentalističku grupu, bilo islamsku ili protestantsku…“ .
Tom izjavom je Nikolaidis pokazao da ni tada nije krio želju za podigravanjem ekstremizmu, pa čak i fundamentalistima kao fanaticima najgore sorte. S ovom izjavom je postao «samospaljeni pisac» za sva vremena, prije nego što su mu nekakvu lutku izgoreli u Herceg Novom.
Ili, izjava Jevta Erakovića na partijskoj konvenciji u Baru gdje je za političke neistomišljenike rekao da: „to nijesu naše komšije, niti prijatelji koji su zaluđeni raznim idejama, već svojevrsni izdajnici“. Znači, 60 odsto građana koji su DPS poslali u političku provaliju na izborima, ovaj «ljekar, humanista» tretira: «izdajnicima»!?
Takav Nikolaidis, koji je želio biti inspiracija likovima u rasponu od Al Kaide i Talibana do protestantskog Kju Kluks Klana i Jevto Eraković, koji inomisleće komšije i prijatelje svrstava u „izdajnike“, sada «dižu noseve i surle te glume «majku Terezu» u slučaju izjave Kovačevića, koja je manje problematična od onoga što su oni izjavili!?
Kolaicija DF, a potom ZBCG u toku svoga političkog bivstvovanja nije stvorila čak ni omanji tim kolumnista i propagandista koji može pobijediti Đukanovićevu informativnu kamarilu bar jedan put u političkom životu, razoriti im bar jednu političku hajku.
U takvom slučaju, kada imaš nikakve resurse za «medijsku tuču», jedino ispravno je: ne nebacivati informativne povode protivnicima da te brutalno politički i medijski pregaze. Treba ih pustiti da zijevaju i pate što im niko povod ne nabacuje da bi pokazali svoje pravo, iznakaženo trogloditsko lice.
A pogotovo nikako ne: u osjetljivom vremenu kada pretenduješ na ulazak u Vladu, a međunarodne okolnosti ti nikako ne idu u prilog. Ili, ne želiš u Vladu?
I na koncu, narod ovakva maltretiranja sigurno više neće dozvoljavati: Zašto bi to radio? Ima li, postoji li jedan jedini razlog da tako nešto trpi? Ne postoji!
