Za Žurnal: Vojin Grubač
Ovih dana se desio «izvanvremenski koncert» neoustaškog ultrašoviniste Marka Perkovića Tompsona, koji je projektovan kao provjera i pokazatelj realnog stanja civilizacijskog duha u Hrvatskoj. Provjera je uspjela, taj duh je očito teško posrnuo. Mada, možda je sve ovo bio dio nečijeg programa za Balkan.
Hrvatska se ciklično vraća i oklizne na mjestu zločina
Koncert je bio lakmus ideoloških tendencija te kontroverzne države, čiji prostor stotinama ljeta levitira između dobra i zla. Pretovaren dubokim i teškim kompleksima njenih ideoloških utemeljivača, počevši od sumanutog Ante Starčevića za kojeg hrvatski bibliografi navode da je bio pokatoličeni Srbin, koji se ideološki gubio u burama ektremizma. Preko Pavelića, poglavnika genocida, zatim Tuđmana i njegovih akcija etničkog čišćenja Hrvatske od Srba, sve do sadašnjeg premijera Plenkovića koji je koncert Tompsona ocijenio kao «sjajan događaj i uspjeh na koji svi mogu biti ponosni». Ako je tako, pa budite ponosni.
Ipak, ovo vrijeme pokazuje da se u ideološkim tumaranjima i ekstremističkim manitanjima Hrvatska umije žestoko okliznuti i potonuti, na opšte iznenađenje šire javnosti. Samo oni ne vide da se fascinantnom masovnošću na koncertu Tompsona tisućljetnja hrvatska kultura na nos pobila a priča o civilizovanosti države raspala.
Zato nas koncert Tompsona, za koji je prodato 282.000 ulaznica a prisustvovalo mu je 504.000 gledalaca, ne mora doticati u negativnom smislu. Eto im tamo! On samo osvjetljava stanje priličnog dijela narodnog duha Hrvatske, onog negativnog koji kod drugih naroda izaziva prezir i gađenje.
Isto tako je moglo biti milion čovjekolikih prikaza na tom koncertu. Koga to zanima? To je problem Hrvatske, i to krupan jer joj veže ruke po mnogim pitanjima. Recimo, popovanja da su oni «etalon kulture i civilizacije» na Balkanu. Kakav etalon? To sigurno nisu.
Ekstremistički dio Hrvatske je masovnošću tog koncerta ideološki trijumfovao ali i gurnuo državu u duboko đubrište vonjajuće ovovremenosti.
I tu uočavamo težak političko-psihološki problem Hrvatske. Ona se ciklično vraća na mjesto zločina jednog vremena, da bi kroz njegovo veličanje bizarnom metodom pokušala „oprati nečistu savjest“, praveći savjest još nečistijom a sve suprotno prirodnoj logici i zdravom smislu.
Poput ubice koji, da bi se «iskupio od grijeha ubistva» vraća na mjesto zločina i umjesto pokajanja: puca u davno ohlađeni trup.
Vojin Grubač: Režim i opozicija su maligne ćelije na tijelu Srbije
Zbunjeni crnogorski štovaoci hrvatskog neonacizma
Što se tiče crnogorskih ekstremista koji vole hrvatske muzičare neonacističke provenijencije, Tompsonov koncert im je donio dileme i probleme. Polumilionski koncert Tompsona nisu smjeli otvoreno podržati. Opet, ti samozvani i lažni antifašisti nisu ga smjeli čak blago osuditi da ne bi navukli bijes ekstremnih hrvatskih političara koji u njima vide promotere hrvatskih interesa u Crnoj Gori.
DPS i njegovi sateliti, uključujući Hrvatsku građansku inicijativu, koji reaguju na svaku folklornu kokardu koja se pojavi na Fejsbuku ili nekom pustom proplanku, takođe «nisu vidjeli» da se dogodio polumilionski koncert Tompsona kao bljesak masovne neoustaške promocije. Ćute!
Održavanje koncerta nije registrovala niti poslanica Aleksandra Vuković Kuč bar da ga ovlaš osudi, a koja je nedavno najavila da će klub poslanika DPS-a uskoro izaći s predlogom Zakona o zabrani fašističkih, nacističkih i nacionalističkih organizacija i njihovih simbola.
Njeno objašnjenje je bilo ovakvo: „Naročito nam je cilj da mladi ljudi koji možda nemaju istorijsko znanje ali ni kulturu sjećanja, izgrade svoj stav s obzirom na to da neke uticajne vjerske zajednice šire i promovišu ideologije koje su donijele zlo. Devedesetih godina događao se užas, užas u Dubrovniku, u BiH, Srebrenici, Štrpcima“.
To što Aleksandra ne vidi akcije etničkog čišćenja u «Bljesku» i «Oluji», zločine nad Bošnjacima u Herceg Bosni, upad regularnih jedinica Hrvatske na teritoriju BiH, zločine počinjene nad Srbima u Bratuncu i u Sarajevu, masakr crnogorskih rezervista u splitskoj «Lori», nije neki veliki problem. To je stara igra gledanja na jedno oko.
Ali, ne vidjeti na polumilionskom koncertu Marka Perkovića Tompsona masovnu promociju fašističkih, nacističkih i nacionalističkih organizacija i simbola, sve uz veličanje genocidne prakse NDH, o tome ćutati a predlagati u Crnoj Gori zakon o zabrani takvih ili sličnih pojava, predstavlja akt providnog i otrcanog licemjerja.
Elem, nismo vidjeli da su se na taj skandalozni koncert osvrnuli poznati skupštinski jastrebovi: poslanik HGI Adrijan Vuksanović i Oskar Huter, poslanik DPS-a. Ćute, ne smiju pisnuti, što je i očekivano. Šta god da kažu, biće pogrešno. Prave se mrtvi.
Vojin Grubač: Dinosaurusi današnjice: narkomanija i lažne diplome
Crnogorska rezolucija je ispravno usvojena
Zbog čega nam koncert Tompsona i pola miliona ljudi koji su tamo bili može biti koristan u političkom smislu?
Zato što je sada jasno da je crnogorska Rezolucija o osudi zločina u logorima Jasenovac, Dahau i Mauthauzen: ispravno usvojena. Pogotovo zbog Jasenovca, čije zlo Tompson na koncertu veliča kao nešto dobro i uvijek poželjno. Za razliku od njega, nema toga lika iz drugih naroda koji će veličati Dahau i Mauthauzen, ili još gore: takvim pojavama dati masovni karakter.
Još bi se sada, poslije koncerta Tompsona ta crnogorska Rezolucija mogla proširiti i u novoj verziji se osuditi: ne samo zločini NDH, već i duh veličanja zločina NDH koji sada realno postoji u Hrvatskoj i to u masovnom vidu.
Da imamo jaku diplomatiju, što realno nemamo, koncert Tompsona bi bio idealan za lijepu ofanzivnu diplomatsku akciju, poslije koje hrvatske diplomate i političari više ne bi smjeli spomenuti Crnu Goru i njene rezolucije.
Zato se zvaničnom Zagrebu, umjesto opravdavanja treba poslati zahtjev da crnogorsku Rezoluciju o osudi zločina u logorima Jasenovac, Dahau i Mauthauzen prihvate kao ispravnu, jer je koncert Tompsona pokazao njenu dalekovidost i apsolutnu opravdanost. Ona je bila sudbinski signal da Hrvatska u budućnosti može krenuti pogrešnim putem, što se i desilo.
Hrvatsko negiranje zločina u splitskoj «Lori» je bio dokaz da se u toj državi nešto problematično dešava, jer je to značilo znakovito prikrivanje jednog opasnog zločina. Hrvatski političari su do sada bili poznati po tome što hrvatske zločine negiraju i skrivaju, a zločine drugih naroda ističu i uveličavaju. Sada su prešli u novo stanje svijesti, gdje masovne hrvatske zločine: proslavljaju!
Da rezimiramo, od negiranja zločina u Lori i ljutnje zbog crnogorske Rezolucije o Jasenovcu, do proslavljanja zločina NDH što se dogodilo na polumilionskom koncertu Tompsona, hrvatskoj političkoj eliti je bilo potrebno samo nekoliko mjeseci. Čestitamo, vrhunski rezultat u eshalaciji devijacije. Sada nam je još jasnije s kime imamo posla i kuda plovi hrvatski brod.
