Piše: Redakcija
Na portalu „Sunčanik“ juče je osvanuo tekst „10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smio da potpiše pismo protiv Srpske Pravoslavne Crkve i patrijarha Porfirija“. Iako je riječ o jednom gotovo nepoznatom portalu ovaj tekst su brže bolje, očigledno po direktivi, prenijeli mnogi tabloidi kako oni u Srbiji tako i oni u Crnoj Gori. Umjesto starleta i kriminalaca jutros je glavna meta za blaćenje postao jedan od najuglednijih arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve.
Nikoga ne treba da čudi ova prljava kampanja jer je ona već viđena. Isti mediji, sa gotovo identičnim optužbama napadali su blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija i njegovog brata episkopa Atanasija Hercegovačkog. Beogradski tabloidi bili su, i ostali, vrlo odani u svom servilnom odnosu prema SNS režimu. Totalitarna komunistička svijest i dalje živi pa se tako na svaku pomisao da neko iz jerarhije SPC ne misli kao aktuelni politički režim na glavnog optuženog sasipaju beskonačni nizovi uvreda, poluistina i laži. Iako su se političari zakitili ordenima (što je svojevremeno kritikovao i sam patrijarh), oni su ostali u potpunosti anticrkveni i obezboženi, uvijek spremni da se ostrve na Crkvu zarad ličnih interesa.
Mitropolit Joanikije proglašen je za glavnog krivca i neprijatelja patrijarha Porfirija i Srpske Pravoslavne Crkve jer je potpisao „Poziv na poštovanje studenata, odgovorno izražavanje i izvještavanje“. Svako ko je pročitao ovaj proglas mogao je da zaključi da u njemu ni jednim slovom ne postoji ni najmanja kritika upućena na račun patrijarha Porfirija ili cjelokupne SPC. Postavlja se pitanje: kako šestorica arhijereja SPC mogu da kritikuju SPC kada pripadaju istoj i imaju glas u Svetom Arhijerejskom Saboru, najznačajnijem crkvenom tijelu, i sami nose odgovornost za život Crkve? Takođe, u tekstu je glavna meta mitropolit Joanikije iako su „Poziv“ potpisala još petorica arhijereja. Kome je i zašto mitropolit Joanikije trn u oku?
Tabloidski zlodusi opet prizivaju izmaštane teorije o raskolu i razbijanju Srpske Crkve, iako svi znamo da je Crnogorsko – primorska mitropolija čuvala obraz i jedinstvo Srpske patrijaršije kroz vjekove. Crnogorsko – primorski mitropoliti su egzarsi (čuvari) Pećkog patrijaršijskog trona i svoju vjernost istom su dokazali nemalo puta, kako u teškim vremenima stradanja, tako i danas u vremenima uslovne slobode i mira. Ovakvi napadi imaju za cilj sijanje mržnje i stvaranje vještačkih podela unutar Crkve koja je nedjeljivo Tijelo Hristovo, stub i tvrđava Istine.
Kroz nekoliko tačaka kritikuje se crnogorsko – primorski mitropolit kao nekakav vječiti dužnik koji ne ispunjava dužnosti koje mu projektuju pisci anonimnih pamfleta. Mitropolit Joanikije izabran je za mitropolita jednoglasnom odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora, ovaj izbor jednim ustima i jednim srcem podržao je i vjerni narod u Crnoj Gori. Iako je odlazak na Cetinje u tom trenutku predstavljao veliki rizik ustoličenje je bilo jedina moguća opcija. Da nije došlo do ustoličenja bio bi narušen ugled ne samo patrijarha Porfirija i mitropolita Joanikija nego i ugled cjelokupne Srpske Pravoslavne Crkve, što je i bio cilj organizatora blokade na Kruševom ždrijelu. Ustoličenje na Cetinju se sada pokušava predstaviti kao nekakav ortački sporazum patrijarha i mitropolita a ne kao čin koji je tražila sva punoća Crkve, o kojoj su dužni da se staraju i patrijarh Porfirije i mitropolit Joanikije i svi arhijereji.
Srpski arhijereji se optužuju da napadaju SPC preko medija poput N1 i Nova.rs iako se zna da je potpisani „Poziv na poštovanje studenata, odgovorno izražavanje i izvještavanje“ prvobitno objavljen na eparhijskim sajtovima i da su ga tek kasnije preuzeli i citirali ostali mediji u skladu sa svojom uređivačkom politikom. „Poziv“ koji su uputili šestorica arhijereja Srpske Crkve ne zalazi u jurisdikciju bilo koga od arhijereja već predstavlja njihov očinski stav. Kao što stavovi srpskih arhijereja o aktuelnoj situaciji na Kosovu i Metohiji, Republici Srpskoj, Hrvatskoj… ne predstavljaju miješanje u jurisdikciju nadležnih arhijereja već brigu o Crkvi i cijelom narodu koji je isparcelisan različitim državnim granicama. Slične apele srpski arhijereji su potpisivali i ranije, ali je svima bilo dobro jasna razlika između očinske brige i stava i miješanja u jurisdikciju. Po plitkoumnoj logici tabloida svaki stav patrijarha srpskog ili nekoga od arhijereja koji se odnosi na bilo koje pitanje koje nije sa geografskog područja njihove eparhije predstavlja kršenje kanonske jurisdikcije.
Neformalna grupa „Kamo sjutra“ organizovala je proteste u Crnoj Gori pod direktnim nadzorom Đukanovićevih partijskih krugova. Pošto su građani prozreli njihove nalogodavce, ovaj pokret se raspao i pokušaj protesta i blokada doživio je fijasko. Zašto bi se iko iz Crkve oglašavao povodom pokušaja nekoliko desetina ljudi da organizuju protest? Međutim, zlonamjerni autori su i to iskoristili za napad na Crkvu.
Učesnici studentskih protesta su se jasno i nedvosmisleno ogradili od „Kurtijeve podrške“, nastupa i stavova antisrpski i autošovinistički nastrojenih javnih ličnosti. Podršku i razumijevanje od strane sveštenstva studenti su pak primili sa oduševljenjem i odobravanjem. Veliki je broj mjesta gdje su sveštenici zvonjavom zvona pozdravili okupljene studente, dijeleći im pritom ikone i blagoslove. Takođe, veliki je broj i vjeroučitelja koji daju podršku borbi za pravednu i bolju Srbiju. Crkva svjedoči Hrista svim ljudima i svemu svijetu dok režimski tabloidi imaju za cilj ograničenje crkvene misije i položaja Crkve u društvu. Svrstavanje jerarhije i vjernog naroda u isti red sa nekakvim neoustaškim i montenegrinskim grupama sa margine nije ništa drugo do udbaška podvala i demonska spletka.
Početak Velikog posta izgleda je prilično uznemirio duhove zla u podnebesju o čemu svjedoči medijska hajka na najuglednijeg mitropolita u Srpskoj Crkvi. Tabloidi i dalje služe kao čvrsta batina u rukama režima, međutim, zaboravljaju da batina uvijek ima dva kraja. Jedan totalitarni režim pao je onda kada je udario na svetinju i sopstveni narod, izgleda da mnogi nisu izvukli pouku iz tog primjera.
