Piše: Vojin Grubač, za portal „Žurnal“
Protiv mitropolita Joanikija i vladike Metodija pokrenuta je oštra medijska hajka povodom njihovih izjava vezanih za ličnosti jednog pokreta iz davne prošlosti.
Radi se o hajci jastrebova iz ideološkog kruga bivšeg šefa režima Mila Đukanovića. Onih koji su se uvijek maskirali u formu „građanštine“ a koji su svojim ekstremističkom medijskim i društvenim djelovanjem krili razbojničku i pljačkašku naturu toga zlog i naopakog režima.
Neki od njih su spominjani u Skaj aplikacijama, poput cetinjske NVO Centar za građanska prava gdje postoji osnovana sumnja da su neke od gospođa, osnivača te organizacije bile planirane kao politički projekat jednog narko-kartela. Onog Zvicerovog, uz asistenciju izvjesnog Kaluđerovića. I to su „borci prtiv antifašizma“!?
Vojin Grubač: Režim i opozicija su maligne ćelije na tijelu Srbije
Spajićevo distanciranje je ispravno rješenje
Umjesto da se zaštitnici poruka episkopa direktno sudare s ideolozima Đukanovićevog bašibozuka, oni su se, gle čuda- obrušili na premijera Spajića koji ne želi biti dio tih priča, niti su mu interesantna ta ideološka preganjanja.
To distanciranje premijera Spajića od nametnutih identitetskih tema, kao i onih iz daleke prošlosti je u političkom smislu bilo apsolutno ispravno rješenje.
Premijer se džentlmenski uklanja od pravila tih čudnih igara, nezavisno od koga te sporedne teme dolaze kao inicijacija: sveštenstva ili političara, ideološki napaljenih pojedinaca i jastrebova bilo koje opcije, lažnih nosilaca pseudograđanštine koja je služila decenijama režimu Đukanovića.
Trideset godina je bilo dovoljno da se te teme riješe, a one iznova iskrsavaju u nevrijeme, gdje treba rješavati mnogo ozbiljnije teme. Radi se o beskonačnom verglanju istih priča.
Te teme do sada nisu riješene i nisu pacifikovane zbog nekompetentnosti onih koji su ih pokretali ili, najverovatnije: zato što je i cilj bio da se nikada ne riješe već da se sve „vrti u krug“ i time maskiraju mnogi ozbiljniji problemi društva.
Na primjer, kriminalnih aktivnosti u koje su bili upleteni mnogi političari i sve grane vlasti, korupcije, lažnih diploma, narkomanije u narastanju, ubistava i samoubistava, partitokratije koja razara smisao postojsnja bilo kakvog sistema vlasti. Gdje su u toj priči četnici i partizani?
Upravo zato su te osjetljive indentitetske teme do sada bile samo otrovni dim, bezperspektivno dizanje prašine s lošim namjerama.
Vojin Grubač: Režim i opozicija su maligne ćelije na tijelu Srbije
Država u krupnim problemima zbog trodecenijske prošlosti
Crna Gora ima ogromne probleme da bi pitanja dalje prošlosti uopšte bila u fokusu na ovakav ekstreman način.
Iz Crne Gore se već iselilo 220.000 njenih građana za vrijeme vlasti Đukanovića, dok su se tamburale ove iste identitetske teme. Đukanovićev režim je formirao policijske i parapolicijske «crne trojke» za prebijanja i ubijanja ljudi, sve uz pokliče o patriotizmu.
Narkomanija je postala način laganog ali uvjerenog ubijanja stanovništva Crne Gore, s predumišljajem.
Sistem javne uprave i državna preduzeća imaju višak od bar 30.000 radnika, a ujedno figuriše preko 20.000 zaposlenih s lažnim diplomama.
Ti će nam lažni diplomci ostati u sistemu zauvijek kako stvari idu ukoliko ne dođe do radikalanog rješenja tog gorućeg pitanja, a učene mlade generacije koje završavaju dostojne škole će se dobaviti na onih 220.000 ljudi koji su zauvijek otišli iz države. Otići će i oni. Kao jako obrazovani služiće drugim državama i narodima.
Pokretanje priče o partizanima i četnicima, kako stvari stoje, može imati samo jedan rezultat, skretanje pažnje s ovih glavnih problema sve uz dizanje neviđene medijske prašine i uznemiravanje javnosti.
Vojin Grubač: Režim i opozicija su maligne ćelije na tijelu Srbije
Podizanje tih tema je legitimno, to se ne može osporiti, ali nije svrsishodno. Tačnije, vrlo je štetno ako se radi bez takta i na potpuno pogrešan način.
Ekonomija, uklanjanje korisnika lažnih diploma i čišćenje pravosudnog sistema od «trulih dasaka» su tri ključna prioriteta naroda i države, a ne partizani i četnici naše prošlosti koji su bili dva potpuno pogrešno koncipirana pokreta, mada sudbinska: proistekla u vremenu stravičnih „uragana“ u svijetu i na Balkanu.
Pravo na svoj stav vladike apsolutno i nesporno imaju, ali i premijer Spajić takođe ima pravo na stav i ograđianje od tih tema.
Interesnatno je da se zaštitnici izjava episkopa uklanjaju od suštinskog i direktnog medijskog sudara sa Đukanovićevim ideološko-političkim bašibozukom po ovoj temi.
Umjesto toga, krivca nalaze u premijeru Spajiću kojeg ta beslovesna močvara uopšte ne interesuje. I ne treba ga interesovati uopšte. Ne bi trebalo interesovati nikoga.
Za identitetske teme je potreban drugi stil
Davno su se mogle riješiti identitetske teme i rekonstrukcije događaja iz davne prošlosti, ali je za to bilo potrebno imati koncept i talentovane ljude.
Da li su ideološki oponenti Đukanoviću za skoro pet godina od promjene tiranskog režima našli koncept, timove talentovanih ljudi i novac da se to pitanje zaokruži? Ne! Koncept i talentovane ljude u svojim partijskim redovima znači nisu imali. Da su imali, te bi se teme prilično zatvorile i ne bi bilo potrebe da se u njih uključuju episkopi.
Novac su imali, i nepravilno ga uložili iako im je Vučić dao mnogo miliona evra. Recimo, tim novcem nisu retroaktivno isplatili ljude koji su se kao nepartijski aktivisti vrlo vispreno i moćno borili protiv režima Đukanovića. Ali su zato rezultate te borbe nepartijske javnosti, pa i litije- pripisali sebi.
Nisu isplatili kolumniste, novinare, savjetnike, analitičare, ali i novinare u redakcijama koje su decenijama primali jadne i mizerne plate. Sve je to ostalo da „visi u vazduhu“. Sve će se to riješiti, kada dođu neki drugi političari koji ispravnije razmišljaju.
Vojin Grubač: Režim i opozicija su maligne ćelije na tijelu Srbije
Milioni evra su poklonjeni Vijestima
Te milione evra koje su imali su poklonili koncernu Vijesti da ih bolje ideološki razvlači i prebija.
Elem, kada su Vijesti u januaru prošle godine „dotakle Vučiće“ objavljujući jednu Skaj aplikaciju, Milan Knežević je protestovao tvrdeći da je taj koncern od Srbije preko M-tela od 2020. do 2023. godine dobio sponzorstvo za televiziiju 2,5 miliona evra, a za portal Vijesti dodatnih 588.000 evra.
Knežević nije rekao, zašto su te milione dobili? Da se bore protiv onih koji su srušili Đukanovića i sprovode agendu Beograda u Crnoj Gori? Da se ne osvrću se na ogromnu korupciju režima u Srbiji? Knežević očito nije sve rekao, jer „krije orahe u džepovima“.
Ako su Vijesti dobile za tri godine 3, 1 milion evra od Srbije, koliko su dobili drugi koji su tada bili a i sada su podržavaoci predsjednika Srbije? Recimo, DF i partije koje ga čine? Ili su sve pare date Vijestima?
Kada se 2020. Milan Knežević bunio zbog politike koncerna Vijesti, otkrio je da je DF pred izbore te godine dao Vijestima pola milona evra. Na kraju se to potvdilo dvijema fakturama: jedne 355.193 i druge 122.298. evra.
Osim toga, ostala je priča da je DF za parlamentarne izbore 2016. koncernu Vijesti dao milion evra. Da li je to tačno, mjerodavan je da kaže Knežević.
U sproviđenju hajke na vladike Joanikija i Metodija koja se dešava ovih dana, opet se istakao koncern Vijesti.
Umjesto da se mediji koje Vučić finansira u Crnoj Gori okrenu protiv koncerna Vijesti i uđu u časni medijski duel, oni su se okrenuli protiv premijera Spajića koji ne želi učestvovati u tom režiranom medijskom cirkusu.
To samo jedno znači, Vučiću je sada problem PES, osnovna medijska agenda je: pokretanje i potpaljivanje identitetskih tema u Crnoj Gori, ali i fasciniranost Đukanovićem kojeg bi, da mu se može, opet vratio na vlast i nastavio staro druženje. Jer, Vučić i Đukanović su dva politička sijamska blizanca, koja su eklatantni nosioci bezumlja i haosa.
Upravo zato je distanciranje premijera Spajića od verglajućih identitersko-istorijskih tema i režiranih predstava: potpuno ispravan magistralni pravac političkog djelovanja.
