Piše: Vladimir Đukanović
Naftna industrija Srbije (NIS) je vodeća energetska kompanija u Srbiji, sa većinskim vlasništvom ruskih kompanija Gaspromnjeft (50%) i Gasprom (6,15%), dok Republika Srbija poseduje 29,87% akcija. Ostalo je u rukama malih akcionara kojima se ovih dana vrti u glavi zbog vesti koje spremaju njih i srpsko javno mnjenje da će se većinski vlasnik NIS-a promeniti u skoroj budućnosti.
Nedavno je predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, najavio da će Sjedinjene Američke Države uvesti sankcije protiv NIS-a zbog ruskog vlasništva, a očekuje se da će im se pridružiti i Velika Britanija i Evropska unija. Kao svaki put kada se drama diže u Srbiji, stvari su već gotove iza kulisa. Dolazeći predsednik Tramp je već srpskoj političkoj eliti poručio, preko već sada poznatih igrača koji se više motaju po Beogradu nego Vašingtonu, da je Srbija u njegovoj interesnoj zoni.
Srpski NIS je u sastavu neke prošle vlade praktično poklonjen rusima. Tada je srpska politička elita po ko zna koji put napravila strateški promašaj pogrešno procenjujući budućnost. Zemlju su, kao često u istoriji, doveli u idiotsku situaciju da se konstantno bavi energetskom sigurnošću. To je naravno urađeno uz ogromne „talove“, kojima smo svedoci sve do današnjeg dana. Uostalom znamo ko sedi u odborima NIS-a od starih a i novih političkih „genija“.
Nisu tada videli da će se svet radikalno podeliti po šavovima koje u poslednjih par godina formiraju Amerika, Kina i Rusija. Nisu predvideli, a to im je posao, da će Amerika doživeti radikalan zaokret iz svog woke ludila i vratiti se sebi i svojim problemima. U tom procesu će Donald Tramp pred svaku zemlju staviti jasan izbor: ili ste sa novom Amerikom ili ste sa neprijateljske strane.
Taj pivot u desno, kome svedočimo širom sveta, srpski političari su ponovo prespavali. Kao i 1989. godine, kada je vetar duvao sa suprotne, leve strane, i sada smo neodlučni u čekanju i vaganju. Srbija pada pod američku interesnu zonu. Ne pod evropsku, već američku, transakcionu i korporativnu. Od dvadeset najvećih kompanija na svetu po tržišnoj vrednosti, 16 su američke. Fuzija biznisa i politike koju nameće Tramp će biti trend u decenijama koje dolaze. Razvoj veštačke inteligencije će značajno povećati produktivnost korporacija, što u prevodu znači da će profiti biti još veći, a korporacije još vrednije pa samim tim i moćnije.
U novom svetu će odnosi sa ljudima kao što su Ilon Mask biti ključni. Odnosi sa nevladinim organizacijama i levičarskim strukturama takozvanog kolektivnog Zapada idu u prošlost i moć će iz meke sve više prelaziti u tvrdu. Kako geopolitički šavovi budu dobijali obrise, tako će real politik ekonomske i vojne moći ponovo biti zvezda vodilja za generacije koje budu dolazile. Našoj političkoj eliti je bolje da se manu Vebera već da krenu da čitaju Džona Mershajmera, a ako je moguće da ga dovedu u Beograd za seriju lekcija koja će našoj javnosti kristalno objasniti u kom pravcu ide svet. Da ne bude opet smo se nešto zbunili.
NIS je prvi test na Balkanu novog sveta. Taj svet će biti transakcioni bez mnogo upliva propalih političkih ideologija dokonih akademika i propalih birokrata. Novac i moć će biti projektovani na direktan i brutalan način. Samo pogledajte scene iz Ukrajine i Gaze koje jasno i brutalno definišu kako će velike sile rešavati probleme u ovom veku. Istoriji ne da nije došao kraj, kao što su naivni najavljivali, već će se istorijski tokovi dalje zaoštriti.
Uloga birokratije u državi će biti desetkovana. Razne agencije, službe i ministarstva će pod pritiskom korporacija biti uništene, što će osloboditi ta sredstva za investicije u nove tehnologije, naročito veštačku inteligenciju. Države koje ne budu išle u korak sa ovim trendom jednostavno neće postojati u bliskoj budućnosti. Kako su sada mnoge korporacije moćnije od velikog broja država neće proći mnogo vremena pre nego što se mlade generacije upitaju: a šta će nam uopšte krš države. Njihovim uništenjem oslobodiće se armija ljudi i resursa koji će svoju sudbinu vezivati radije za korporacije nego za svoju političku elitu luzera i hulja.
Nedopustivo je da Srbija zavisi od ruskog gasa i energetskih resursa. Zato će prelazak ovog kapitala u američke ruke biti od ključnog značaja za položaj naše zemlje u decenijama koje dolaze. Tramp radikalno menja američku političku scenu bez ustručavanja. Na geopolitičkom planu će biti još suroviji i zahtevniji. Ni NATO, ni Evropsku Uniju, ne vidi kao bitne elemente trampizma. Tako da je tu saglasan sa predsednicima Rusije i Kine: jaka Evropa nije u interesu ovih sila. Otvoreni napadi Ilon Maska na nemačke i engleske političke lidere su bili nezamislivi samo pre par godina. Sada će ta vrsta dijaloga, preko X i drugih društvenih mreža, biti način kako će ostale zemlje biti ušorene u svoje torove. Ko se bude suprotstavljao doživeće balkanizaciju.
U narednom periodu očekuju se intenzivni pregovori između Srbije, ruskih partnera i zapadnih zemalja kako bi se pronašlo rešenje koje bi minimiziralo negativne posledice po srpsku ekonomiju i energetsku stabilnost. Zato će i situacija sa kopanjem litijuma u dolini Jadar dobiti novo ruho, jer vlasnička struktura Rio Tinta, od Kineza, preko Australijanaca, pa do značajnih američkih institucionih investitora neće trpeti oklevanje političke i društvene elite. Drugim rečima, Tramp neće moliti već pretiti oko svakog investicionog projekta koji proglasi kao značajan za američke interese.
Da li ćemo mi biti pametni u ovoj situaciji? Verovatno ne, ali jedino što teši je da su karte već podeljena i da se nećemo mnogo pitati. Svako sa dva grama mozga treba da pogleda mapu i vidi gde su ruske a gde američke baze u odnosu na Balkan.
Izvor: Fejsbučenje
