Ovaj put je vodio mnoga mesta da se obiđu, mene je na ovaj put odvelo srce s namerom da ugledam putokaz na kojem piše Prebilovci

Početkom avgusta 1941.godine za nekoliko dana ustaše su ubile više od 800 srpskih civila, najviše dece mlađe od 14 godina.
6. avgusta 1941. ustaški zlikovci su oko 500 žena i dece živih pobacali u jamu Golubinku. Danima su se iz jame čuli jezivi krici, sve do jednog dana kad su prestali zauvek.
Zatim je nastala tišina koja je trajala godinama, tišina skrivana i zabetonirana 1961. godine po nalogu komunističkih vlasti.
- godine su se u Golubinku spustili speleolozi i potomci, tražeći kosti žrtava. Dok su iznošene kosti, ostaci garderobe, dečjih cipelica i ukosnica-jedan čovek je potresno izgovorio: Ljudi, evo naše djece.
U otkopavanju 13 jama nalazile su se kosti od oko 4000 Srba. Sahranjeno je 40 sanduka kostiju.
- godine crkva u koju su tek nekoliko meseci ranije položene kosti mučenika je tri puta minirana.
Potom je ne mestu kosturnice napravljena deponija da sakrije tragove monstruoznih zločina.
Upokojeni episkop Atanasije je došao na deponiju i nije mogao prepoznati gde se nalazila crkva. Hodao je po smeću sve dok mu odežda nije zapela za armaturu koja je virila iz smeća. Nakon toga je skupljao ostatke kostiju kojih je stalo u sedam sanduka.
Hram Vaskrsenja Hristovog, Vaskrsao je 2015. godine jer taj dan nije služeno opelo već se slavilo Vaskrsenje.

Plakala sam, plakali su svi oko mene tišinu i muk je prekidao jecaj, uzdah…
Plakala sam zbog zločina o kojima ne mogu ni da pišem, plakala sam zbog Jovana prvog stasalog regruta kog je posle 21 godine čitavo selo pratilo u vojsku.
Kad budete neki naredni put palili sveću namenite je za: Milutina, Slavicu, Danila, Stoju, Stanu Arnaut…
I sve dok budemo odlazili da se poklonimo Svetim Mučenicima Prebilovačkim zaborav neće postojati, samo večnost…

Slava Svetim mučenicima Prebilovačkim.
Izvor: Bojana Jokić/Fejsbuk
