Piše: Vladimir Đukanović
Carine uvode političari kada nisu u stanju da stvore poslovnu atmosferu u zemlji koja podržava preduzetnike, ekonomski i tehnološki razvoj. One se najčešće nameću kada nisi u stanju da se boriš na slobodnom tržištu, već su ti potrebne barijere za konkurenciju kako bi preživeo. Liberalizacija globalne trgovine u poslednjih pola stoleća je donela ogroman ekonomski napredak širom planete. Zatvaranje ovih tokova vodi ka većim cenama, manjim obrtom robe i usluga, kao i padu životnog standarda za sve.
Amerika je tokom decenija bila lider trgovinske i ekonomske liberalizacije. Centralni benefit globalne ekonomske saradnje je redukcija ekstremnog siromaštva u svim delovima sveta. Mnogo je istraživanja urađeno na ovu temu, a koga dalje zanima istraživanje ove tematike krenite od „Trade and Poverty Reduction: New Evidence of Impacts in Developing Countries,“ rada koji su Svetska Banka i Svetska Trgovinska Organizacija publikovale 2018. godine. Liberalizacija trgovine je dovela do razvoja ženskih prava, veće kulturne i obrazovne razmene.
Ali da ne ulazimo u dalje benefite slobodnog tržišta, nego da vidimo ima li istorijskih primera kada su carine imale pozitivan efekat na ekonomski razvoj. Sjedinjene Američke Države su ovakve protekcionističke poteze povlačile poslednji put skoro pre sto godina. Velika depresija koja je počela 1929. godine i ekonomski razarala svet skoro pet godina, je 1930. godine od Amera iznudila očajničke poteze. Smoot-Hawley Tarifa iz 1930. godine ostaje simbol jednog od najvećih ekonomskih promašaja u američkoj istoriji, a njene posledice i lekcije i danas su aktuelne.
Usred Velike depresije, američka ekonomija bila je u rasulu. Cene poljoprivrednih proizvoda su naglo padale, a nezaposlenost je rasla. U tom haotičnom okruženju, kongresmeni Reed Smoot i Vilis Holi predložili su zakon koji bi povećao tarife na preko 20.000 uvoznih proizvoda. Cilj je bio da se zaštite američki farmeri i proizvođači od strane konkurencije. To je uvek deklarativna namera političke klase. Zatvorimo zemlju i procvetajmo (Severna Koreja je savršen primer ekonomskog napretka jedne totalno zatvorene države). Ta ideja se toliko puta kroz istoriju pokazala kao katastrofalna da je besmisleno dalje objašnjavati njene konsekvence. Svaki dodatni trošak koji se građanima i privredni nameću bez komercijalne osnove čine te građane siromašnijima a firme manje konkurentnim. Domaći proizvođači, umesto da ulažu u svoje proizvode kako bi postali konkurentni, jednostavno stanu sa daljim investicijama jer ih carine „štite“. To dovodi do daljeg pada ekonomske aktivnosti, smanjenja zaposlenosti pa samim tim i životnog standarda.
Sve je to brzo zadesilo Ameriku 1930. godine. Druge zemlje su uzvratile carinama tako da su prvo cene uvoznih proizvoda skočile i dalje rasplamsale recesiju koja je davila Ameriku i svet. Obim izvoza američkih proizvoda je naglo pao zbog kontra carina i samim tim smanjio obim proizvodnje. Amerika se našla bez određene uvozne robe koja je bila preskupa, a sa druge strane preplavljena proizvodima gde su amerikanci imali kompetitivnu prednost. Cene tih proizvoda su pale gurajući u bankrot proizvođače.
Ovim aktom velika depresija je dobila ekser u kovčeg. Obim svetske trgovine od 1929. do 1934. godine je pao za 65%. U SAD je obim uvoza i izvoza pao za 67%, što je katastrofalno za bilo koju ekonomiju. Sva ta roba, koja je imala prirodne kupce širom sveta je bila blokirana za plasman. Politička klasa je često toliko razvedena od ekonomskih tokova da su jednim potezom pera u stanju da naprave katastrofalnu štetu.
Donald Tramp je još za vreme svog prvog mandata krenuo u carinski rat protiv Kine. Njegov ljuti neprijatelj, Džo Bajden, je samo nastavio tu politiku uvodeći dalje carine i zabrane na kinesku robu.
Obim svetske globalne trgovine je dostigao vrhunac 2022. godine. Tada je ovaj obim iznosio oko 30.5% ukupnog svetskog BDP. To znači da je svaki treći komad robe ili usluga došao iz drugih država. Tehnološki progres zahteva usku saradnju mnogo činilaca širom sveta. Proliferacija digitalnih proizvoda, koji granice prelaze dok trepnete, je značajno pospešila ovaj trend. Ta vrsta globalne saradnje je dovela do razvoja novih industrija i tehnologija. Svaki politički namet usporava tehnološki razvoj, i to ima negativan uticaj na najsiromašnije slojeve globalno.
Tramp je već saopštio da će uvesti carinu od 10% na sve proizvode koji se uvoze u SAD. Očekivano, svi će Americi udariti kontra carine uprkos njegovim sve otvorenijim pretnjama zemljama koje traže finansijsku alternativu. Sve će ovo uticati na globalni ekonomski rast koji već značajno usporava.
Jedan od glavnih ciljeva Ujedinjenih Nacija je eliminisanje ekstremnog siromaštva. Sa globalnim rastom preko 4% svet je bio na putu da do 2030. izvuče oko preostalih 700 miliona, iliti 9.2% svetske populacije iz ove mučne pozicije. Sa novim izolacionističkim trendovima plašim se da ćemo krenuti unazad sa ovim planom. Za to će biti odgovorni isključivo političari čiji populizam preplavljuje planetu kao kuga. Njima su bitniji kratkoročni glasovi od hleba na svakom tanjiru.
Izvor: Fejsbučenje