Držim da treba pisati o onome čega je u Crnoj Gori neoprostivo malo. Vrijedi pisati o kulturi i umjetnosti. Vrijedi pisati o aktuelnim društvenim zbivanjima na regionalnom i globalnom nivou viđenim očima kreativnog čovjeka umjetnika. Vrijedi pisati o suštini kulture i umjetnosti iz ugla kojim one skreću pažnju na sebe i dešifruju se same sobom u očima kreativaca i ljudi bliskim kulturi i umjetnosti. Naravno važno je prepoznati ih u realnom vremenu mimo zvaničnih najava i marketinškog predstavljanja.

Piše: RANKO RAJKOVIĆ
Pretraživanje društvenih mreža može vas dovesti do anonimnog autora koji u jednoj rečenici bolje percipira društvena zbivanja u svijetlu kulture i umjetnosti od nekog recimo etabliranog kritičara, kolumniste čijim esejima obiluju naše kulturne i političke strane. Na društvenim mrežama naiđoh na nešto takvo.
Ilon Mask je kupio Tviter. To je vijest svih vijesti. Ilon Mask je kupio majku svjetskih vijesti jer Tviter porađa kratke i brze svjetske vijesti. Prvog radnog dana nakon kupovine Tvitera Mask je ušao u prostorije novokupljene firme noseći lavabo. Neko bi to vidio kao ekscentričnost ili prostu metaforu. Ježurka Ježić sa društvenih mreža je smatrao da je Mask u umjetničkom smislu najavio nešto revolucionarno. Da se svojim aktom s lavaboom povezao sa Marselom Dišanom koji je svojevremeno izložio pisoar ili što bi rekli francuzi urinoar kao skulpturu nove umjetnosti.

Ispod fotografije Marsela Dišana koji kupuje Tviter i ulazi u novu firmu sa lavaboom tviter nalog po imenu Ježurka Ježić je postavio komentar:
„Anti-fontana Marsela Dišana“.
Fontana je bilo ime firme koja je proizvodila pisoare ili urinoare u doba Dišana. Njen proizvod Dišan je izložio kao svoju ready-made, već napravljenu skulpturu. Okrenuo ga je naopako. Možda je Ilon Mask kupujući Tviter kao proizvođač vijesti u stilu Marsela Dišana na prvom pojavljivanju ušao sa umivaonikom saopštavajući da će njegova firma raditi naopako od dosadašnje prakse. Možda će budući Tviter obaviti pranje i umivanje urinoarenih vijesti i informacija iz dosadašnjih vladajućih medija.
Fontana Marsela Dišana i umivaonik odnosno Antifontana Ilona Maska su u određenom umjetničkom dosluhu i na tragu odbacivanja opšteprihvaćenih konvencija. Kod Dišana je u pitanju nastanak umjetničkog djela stvorenog u manuelnom pogledu sa malom ali u misaono-kreativnom pogledu izuzetno velikom intervencijom. I lavabo Ilona Maska upućuje na isto. Mask bez ijedne jedine izgovorene riječi koje su uslov svake vijesti poručuje lavaboom da je došlo vrijeme da se one ogromne prljavštine od lažnih, nataloženih vijesti vremenom pretvorenih u kolokvijalne istine mogu oprati i očistiti u interesu ozdravljenja civilizacije informisanja i da će Tviter u tome pomoći.
Ili će možda i Mask u svom umjetničkom performansu svakodnevno umivati nove vijesti kako bi ih učinio ljepšim i oku prihvatljivijim. Svejedno. Umjetnički postupak se ne dovodi u pitanje.
Nije mi slučajno za oko zapao pseudonim Ježurka Ježić koji potpisuje jedan od miliona tvitova. Mislim da se ovdje radi o ukrštanju poruka iz umjetnosti i politike. Upućuje se na razbijanje konvencija iz male neugledne šumske kućice udaljene od svjetlosti pozornice ali vrlo informisane o civilizaciji, kulturi i umjetnosti.
Pročitajmo ponovo pjesmu Branka Ćopića „Ježeva kućica“ i postaće nam jasno zašto se treba kloniti gostoljubivih domaćina iz globalne informacione šume.
