Iz poslaničkog kluba DPS u više navrata su tokom skupštinskih polemika u martu mjesecu najavljivali „nove ankete“, i kovitlali kažiprstom najavljujući povratak na prvo mjesto. Ankete koje su u međuvremenu objavili određeni portali, i o kojima se spekuliše na društvenim mrežama, DPS-u daju između 23% i 24%. Ipak, izostalo je glasnije oglašavanje stranke najpoznatijeg crnogorskog autokrate.
Prije samo nekoliko godina Đukanović je često ponavljao u medijima da je „DPS najjača stranka“, ne zato što je prva, nego zato što „u kontinuitetu ima 40%“ podrške. Uslijedio je sukob sa Crkvom i narodom, pa 30. avgust 2020. Ostalo je istorija. Ili budućnost koju smo odabrali, kako hoćete.
Današnji DPS i ostaci njihove podrške zgusnuti su par procenata iznad 20%. Ako je i prvi na listi rangiranih stranaka, DPS tu nije došao svojom zaslugom. Izlazak Jakova Milatovića iz Pokreta Evropa sad i spekulacije oko osnivanja nove stranke, umanjili su podršku PES za svega nekoliko procenata, pa sada Spajićev evropski pokret gravitira na 20% prema informacijama koje su se pojavile. Potencijalnoj Milatovićevoj stranci daje se nešto malo preko cenzusa, pa nam zbir daje manje više isti odnos kao u junu prošle godine na izborima za parlament. Spajiću u prilog idu evropske integracije i otvorena podrška od SAD i EU, pa je realno očekivati da njegova podrška „ne može nazad“, osim u slučaju nekih spektakularnih zbivanja.
Zanimljiv je podatak da se Novoj srpskoj demokratiji koju predvodi prvi čovjek crnogorske skupštine daje oko 12%-13%, što znači da promjena retorike Andrije Mandića nije ugrozila dominaciju NSD u srpskom biračkom tijelu, već naprotiv, dobio je još. Očigledno su Srbi u Crnoj Gori dobro anticipirali aktuelne procese i Mandićevu strategiju kompromisa i stabilnosti. Uz procente DNP-a koji izvjesno ima cenzus u slučaju samostalnog izlaska, „Za budućnost Crne Gore“ ima bolji plasman nego prošle godine.
Najnovija dešavanja na temu potencijalne krize vlasti, najviše se mogu odraziti na Demokratsku Crnu Goru. I to negativno. Ako su podaci prema kojima DCG ima između 7% i 8%, tačni, to bi značilo da Demokrate trpe blagi pad i da biračko tijelo ili ne razumije ili ne podržava „glasnost“ njihovih kritičkih tonova prema Spajiću i Vladi. Ukoliko odaberu put konflikta sa PES-om i kandiduju pitanje izlaska iz vlade, glavni izazov sa kojim će se suočiti Demokrate jeste boravak u opoziciji sa Demokratskom partijom socijalista.
Zanimljiv je status Građanskog pokreta Ura. Uprkos iskustvu opozicije, pa vlasti, pa vlasti sa premijerskom funkcijom, pa opet opozicije, Abazovićev pokret ne ide ni „dolje“ ni „gore“. Procenat je skoro uvijek isti, a da li je u pitanju odnos prema rukovodstvu ili ukupnoj politici stranke, to je pitanje za širu analizu. U svakom slučaju, Ura i dalje ima solidan koalicioni potencijal, i može ga zadržati i ostvariti ukoliko ih „opozicioni vjetrovi“ ne približe previše DPS-u, što za sada nije vjerovatno.
Sve u svemu, stranke većine i dalje imaju ozbiljnu prednost sa tendencijom rasta podrške, a crnogorska demokratija više nema partijskih hegemona, već velike igre malih brojki. Baš kako i priliči demokratskoj zemlji.
Redakcija
