Piše: Oliver Janković
Film Vudija Alena sa ovakvim naslovom prepun je obrta i neočekivanih emocija, ali sve to nije ni blizu emocijama koje imaju navijači Novaka Đokovića pred činjenicom da je stari Novak Đoković apsolutno nadigrao i demontirao 10 godina mlađeg čovjeka u top formi Aleksandra Zvereva 3 : 1 i plasirao se u polufinale Rolan Garosa!
Gledali smo nestvaran meč. Meč opterećen svim onim strahovima u pogledu ishoda protiv nezgodnog Njemca (koji ga je ostavio bez medalje u Tokiju i bez finala u Melburnu). Meč koji je počeo dosta sigurnim setom u korist Zvereva. Brejk osvojen na samom startu sačuvan je izuzetno sigurnim servisom. A onda se sve preokrenulo, baš kao u pomenutom filmu. Đoković se prosto razmetao svojom fizičkom izdržljivošću, mentalnom upornošću i raskošnim dijapazonom taktičkih rješenja.
Pobjediti Aleksandra Zvereva koji ima odličnu sezonu 2025. i kome je plasman u polufinale GS san snova, e to znači da je Novak Đoković eruptirao ovog maja, i da mršuljavi početak godine na betonu, a očajan start na šljaci ne znače ama baš ništa. Ovo je najbolje izdanje srpskog šampiona. Uz jednu do sada neviđenu patinu zrelosti koja može, strpljivošću i taktikom, da savlada i jačega i mlađega od sebe. Srbin je ukrotio Zver(eva), a sad slijedi borba za povratak pojasa od momka koji mu ga je, može biti prerano, uzeo.
