Pročitah juče na „Žurnalu“ odličnu analizu Aleksandra Đokića na temu čiju igru i za čiji interes priča Nenad Čanak.
Tu je sve odlično posloženo, gotovo suvom faktografijom naslikano. I tu nema šta da se doda.
Meni je, kada je riječ o ovoj napadnoj i naprasitoj medijskoj pojavi riječ, drugi problem – problem.
Zašto bilo ko daje ikakav značaj ovom medijskom šralatanu i estradnom politikantu, kojim osim puke fizičke ne posjeduje nikakvu drugu težinu.
Bila je jedna vrlo efektna šala nakon posljednjih izbora u Nikšiću kada je za izborni rezultat Socijaldemokratske partije rečeno „ i ‘kravica’ je jača od SDP-a“.
Na čelu te partije, koja u procentima u biračkom tijelu Crne Gore sada ima znatno manje glasača nego pomenuta varenika jedinica mliječne masti, je naočiti Raško Konjević. I toliko jaki Raško jači je u političkom smislu od Čanka u Srbiji. On tamo ima jačinu sličnu jednom još razblaženijem mliječnom proizvodu, jogurtu ‘balans’.
E eto taj i takav Čanak ima u nečijoj izvitoperenoj svijesti u Crnoj Gori ima značaj da sa njim pokušava nešto da postigne. Da beznačajni Čanak i Milo sa kombijem „bogougodnica“ pokušaju uništiti Mitropoliju crnogorsku koja je preživjela vjekove i najokrutnije osvajače.
Baš treba biti dobrano tup, ili omamljen kakvim bananama da, makar bio i komunista, u nekoliko mjeseci dva puta kreneš na crkvu, a posljednji put si se odbio kao od zida. Ili ti je dogorelo do nokata pa gubiš kontrolu i kao mače kad ga satjeraš u ćošak pa nema kud i jednako reži i na psa i na čovjeka. A spasa nema.
Može li iko zamisliti da mu u ičemu ozbiljnome od koristi može biti Čanak koji u Srbiji radi kao kovoditelj, na ružičastoj i žutoj televiziji. I to samo kad Šešelj zakasni na isti posao.
Ali nećemo više o glomaznom Čanku i ovoliko mu je previše. Pomisliće da ga je neko uočio i da nešto znači. Sad ćemo malo o običnom plitkom čanku. Mnogo toga se krije u imenima i etimologiji. Davno je rečeno da ime određuje čovjeka.
Ako bi se posmtralo ime onda bi ovaj nenad i samo on sa tim imenom potpuno bio određen imenom. Od njega se ne nadaš ničemu pristojnome.
Kada je riječ o pojmu čanak jezikoslovci kažu da je to plitka obično drvena posuda u koju se sipa kakva čorba ili varivo.
Kad već pomenuh varivo sjetih se jedne kratke pjesme našeg velikog pjesnika Ljubomira Simovića u kojoj je kratko i efektno objašnjeno je li gori onaj koji se prodaje ili onaj koji kupuje.
[story_box image=““ style=“horizontal“ title=““ link=““ target=“_blank“ animate=““]
„Za parče hleba
i tanjir janije
nekom da se prodaš
pogano je.
Al za tanjir kupusa
ili boranije
nekog da kupuješ –
to je poganije
[/story_box]
Kad već pomenuh čanak u njega može da se sipa svakakva čorba i valja to ponekad jer je plitak pa se brzo ohladi, ali isto tako se lako i prospe.
P.S. Cetinjani su u znak dobrodošlice Čanku juče odmah skovali efektnu dosjetku „kakav je za na Njeguše“.
Žurnal
