Institucija crnogorskog Zaštitnika ljudskih prava i sloboda saopštila je da je nastavnica cetinjske Osnovne škole “Lovćenski patriotski odred“ Sanja Vujović zloupotrebila učenike u političke svrhe. Ista je povela školarce na skup sa antifašističkim motivima i u organizaciji antifašističke institucije, ali skup je istovremeno imao jasnu, jeftinu i izrazitu političku poruku jer je našao za shodno da premijeru Crne Gore šalje antifašističke poruke. A to implicira da su dječica prisustvovala nastavnoj jedinici, održanoj na otvorenom, koja poručuje da je predsjednik Vlade sklon fašizmu ili ga podržava!
Na sve to i Vujovićka i SUBNOR reaguju u stilu – ”pa čemu ćemo djecu učiti nego antifašističkim vrijednostima?“ Pa, gospodo neo-partizani, ako ne umijete djeci održati predavanje protiv fašizma a da nekog od aktuelnih političkih aktera ne imenujete (makar i među redovima) fašistom, onda to nije atifašizam, nego zloupotreba pomenutog istorijskog pokreta u svrhe primitivne političke kampanje.
Gostujući na državnoj RTCG (prvi put, iako je pravoslavni episkop ovdje više od dvije decenije, a prije toga… što već spada u treću deceniju… iguman Cetinjskog manastira, rektor Cetinjske bogoslovije…) mitropolit Joanikije sluša pitanje novinara koje otprilike glasi – ”Zašto ste insistirali na ustoličenju na Cetinju?“ Odgovara da je on na to imao pravo. Cetinjski manastir je njegovo zakonsko sjedište; obred Crkve kojoj pripada predviđa ustoličenje u zakonskom sjedištu; sve se odvija u državi koja građanima garantuje prava i slobode, slobodu kretanja… Novinar ipak insistira da zbivanja na Cetinju nijesu imala samo svoju zakonsku (pravnu) dimenziju, nego da je tu bilo suprotstavljenih mišljenja, emocija, viđenja… pa je možda trebalo razmisliti o izmještanju ceremonije.
I tada mitropolit Joanikije izgovara rečenicu manirom onog Armstronga koji je (ako je) prvi od ljudi zakoračio na Mjesec ili, ako hoćete, uvjerenjem Isaka Njutna koji sagledava zakonitosti gravitacije – ”Kada na jednom mjestu imate suprotstavljena različita mišljenja i različite težnje određenih ljudi, najbolje je pozvati se na to šta kaže zakon”! Hej ljudi! Hej Sloveni! Taj ”retrogradni klerikalizam” podsjeća DPS novinarsku perjanicu da u Crnoj Gori imamo zakon i čemu taj zakon treba da služi. Ovim je još jednom, na djelu pokazano, zašto se prošle godine Crkva pokazala građanskom i demokratskom alternativom crnogorskog društva.
Neko ko je godinama pokušavao da se predstavi kao humorista, duhovit i slobodouman čovjek – priređuje nem ovih dana vrhunski vic. Zonjo takozvani Marković, član grupe beskrajno besmislenog naziva – takozvanih Buksovaca, pokazuje da je njegova jedina ”knjiga od knjiga” ideologija DPS.
Zonjo je i do sada imao neuporedivo više skečeva na račun pravoslavnog sveštenstva i hrišćanskog učenja nego na račun trodecenijske jednopartijske vlasti u državi čiji je građanin. Ne baš pohvalna činjenica za nekog ko se hoće prikazati intelektualcem ili umjetnikom. On i njegov Popaj više su oštrica kritike usmjerili prema Crkvi i Bibliji nego prema Vladi Crne Gore. Ali – to je bilo tako samo dok je vladao Milo Đukanović. Čim je Đukanović sišao sa vlasti Zonjo je pokazao da umije biti kritičar ljudi na vlasti. A kad krene da kritikuje vlast Zonjo to radi ne mareći za istinu.
Protesti (čiji je, kako kaže, i sam bio učesnik) bili su mirni i građanski dok ih Vlada nije napala suzavcem. Nije, kaže, tamo bilo nasilja nit’ je bilo razloga za reakciju policije. Dokaz za to? Pa on je lično bio tamo. On i Veselin Veljović.
Nije bilo ”Molotovljevog koktela”, pa samim tim ni potrebe da policija razbija demonstracije! A u koji koktel spada činjenica da su demonstranti blokirali saobraćajnice i da je preko njihovih barijera mogao da prođe Milo Đukanović, a nije novoizabrani mitropolit Joanikije? U koje je ”knjige” zapisan takav poredak, i treba li Crna Gora da ide putem Zonjovog šegačenja sa zakonom, onakvog istog šegačenja kakvo SUBNOR sprovodi nad antifašizmom?
Imamo li kartu za put u slobodu od jednoumlja, ili smo zbilja spali na tri ovakve karte za… Crnu Goru?
Milija Todorović
