Vojin Grubač, predsjednik NVO Centar realne politike kaže da ga nije začudila „iznenadna” podrška DPS-a pobunjenom Sindikatu prosvete jer, kako navodi, predstavlja znakovito licemjerje te partije u koloritnim prostorima turbulentne političke scene Crne Gore. “O kakvom se apsurdu radi, najbolje svjedoči fakt da su od svih Vlada koje je DPS formirao u periodu od 2008. do 2020 godine, dakle za 12 godina vlasti plate prosvjetarima uvećane za samo 43 evra, prema podatku kojeg je javnosti predočio Dragan Bojović, državni sekretar Ministarstva prosvjete. Za to vrijeme kada su plate prosvjetara bile u rasponu od 480- 523 evra bez nade na povećanje, nikakve pobune Sindikata prosvete, niti “razumijevanja njihovog položaja” od strane vladajućeg DPS-a nije bilo”, podsjeća Grubač. On upućuje da kada je poslije formiranja aktuelne Vlade, Sindikat prosvjete odmah tražio isplatu neisplaćenog prevoza prosvjetnim radnicima od daleke 2005. godine do danas, građani su bili u nedoumici: šta se to uopšte dešava sa tom sindikalnom strukturom?
“U vezi zakašnjelog slučaja pitanja „prevoza“, bilo bi opravdano da se DPS opet glasne te se javno zauzme da Spajić isplati prevoz radnika za period od 2005. do 2020. godine kada je Crnom Gorom vladao DPS, da bi apsurdnost ove priče bila u cjelosti zaokružena”, dodaje Grubač.
Zbog svega navedenog, NVO CRP smatra da zahtijevi Sindikata prosvjete, uz asistenciju DPS-a i GP URA, predstavljaju neku vrstu taktičkih političkih igara bizarne provenijencije, koji imaju uporište u tužnoj prošlosti aktera ali ne i u ekonomskoj realnosti Crne Gore.
“Ti zahtjevi se nalaze u domenu vještački izazvane političke histerije u koju je taj “trojac igrača” iz niskih pobuda uvukao dio prosvjetnih radnika, i učinio da su djeca i roditelji zatečeni i začuđeni nad trenutnom situacijom. U izjavi DPS-a, kojom podržavaju štrajk prosvetnih radnika, navode se čudne misli: da time staju “u odbranu dostojanstva profesije”, ističući da je to “posebno važno u vremenu kada se cenzuriše svaka kritička misao”.
DPS time implicira da Sindikatu prosvjete za vrijeme svoje vladavine nije “cenzurusao kritičku misao” a samim tim niti branio da se bori za prava prosvjetara, pa se nameće pitanje: zašto je dotični sindikat dvije decenije ćutao, “kao da je vesla progutao”? Tada Sindikat prosvete nije imao nikakvih primjedbi na visinu bijednih plata prosvetara, na povišenje plate za 47 evra u toku 12 godina, niti se glasnuo da “zaštiti kritičku misao i dostojanstvo profesije” kada je 27 profesora, koji su stali u zaštitu srpskog jezika, brutalno dobilo otkaze” ističe Grubač.
Zbog svega toga on smatra da je nemoguće posmatrati sadašnju situaciju ne analizirajući višedecenijski sramni period Sindikata prosvjete i DPS-a koji su igrali “prljavi tango” u borbi protiv prosvjetara, u čemu im se sada pridružila GP URA u lažnoj, politikantskoj „borbi za prosvjetare“. “Kako je za danas najavljen susret premijera Spajića i članova Vlade sa Sindikatom prosvete, NVO Centar relane politike smatra da na taj sastanak, poslije izjave koju su plasirali, obavezno treba pozvati i DPS.
Pa da, prije razgovora po temi susreta, pred licem javnosti i TV kamerama predstavnici Sindikata prosvjete i DPS-a polože račune građanima i objasne: šta su se po pitanju izniklog problema “prevoza prosvjetnih radnika” radili od 2005. do 2020. godine? Zašto to nisu na vrijeme rješavali? Kako su se “dogovorili” da se uopšte ne desi pobuna Sindikata prosvjete, recimo zbog mizernog povećanja plata u prosvjeti od 47 evra za dugih dvanaest godina? Da li su za tih 12 godina moguće proteste blokirali DPS direktori škola, ili se radilo o nekoj korupciji u Sindikatu prosvjete? Da li sadašnje proteste organizuju i podržavaju direktori škola koji su postavljeni iz GP URA u skladu sa željama svoga rukovodstva u borbi protiv Vlade? Kako je moguće da je 27 prosvjetnih radnika dobilo otkaz 2006. godine zbog protesta oko srpskog jezika, a da Sindikat prosvjete nije digao glas u zaštitu dostojanstva tih ljudi i profesije.
Što tada nisu branili pravo profesora na “kritičku misao”, o kojoj sada bajke priča DPS „zaboravljajući” da su se prema inomišljenicima u školama i mimo škola odnosili kao srednjevjekovni inkvizitori!? Pa su su u škole zapošljavali isključivo partijski podobne, a ne prije svega stručne kadrove”, podsjeća Grubač.
On smatra da tek kada Sindikat prosvete i DPS istresu pred narodom “orahe koje drže u džepovima”, uključujući i loš rezultat djece na PISA testovima, može se konstruktivno preći na rješavanje političke žabokrećine koju su sada izazvali. Grubač ističe da se plate i uslovi rada prosvjetnim radnicima svakako moraju povećavati i to niko ne spori, što je Vlada i najavila. “Sve u skladu sa realnom ekonomskom situacijom i učitavanjem poraznog fakta da su plate u javnom sektoru 70 odsto veće nego plate radnika u realnom sektoru privrede, što znači da se društvo i država nalaze u naslijeđenoj etapi “sječenja grane na kojoj sjede”. Dostojanstvo profesije se ne vraća povećanjem plata, ono se stiče i zaslužuje konkretnim ponašanjem. Ponašanje glavnih aktera ove price: Sindikata prosvjete i DPS-a je više decenija bilo ispod svake granice dostojanstva: neosjećajno, oholo, neodgovorno i za svaku osudu. Zato nije ni čudo što su svojom ponašanjem u ovom slučaju vještačkog bunta 90 odsto javnosti okrenuli protiv sebe”, kategoričan je Grubač uz zaključak da bezočno, ultimativno i netaktično srljanje likova iz vrha Sindikata prosvjete nema podršku ogromne većine građana Crne Gore.
Izjava za javnost NVO Centar realne politike
