Ako se sjećate, Milo i Momir su se sukobili upravo nakon ubjedljive pobjede na parlamentarnim izborima sredinom 90-tih godina 20. vijeka. Što bi reko narod: Imali su oko šta! Trebalo je utvrditi ko dijeli tako veliki plijen? Slično je na pomolu u Pokretu Evropa sad. Poslije relativnog uspjeha Zdravkove Vlade, izrodila se popularnost njenih ministara među narodom. A iz te popularnosti rodila se prvo pobjeda na podgoričkim lokalnim izborima, zatim narodno razabiranje da je Jakov bolji od Andrije, i konačno novi crnogorski predsjednik sa preko 200.000 glasova legitimiteta.
Piše: Naš stalni dopisnik sa Divljeg Zapada, Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ta brojka jeste sama po sebi jaka, ali njena jačina je najveća u tome što otvara perspekitivu novih pobjeda. Naročito one na predstojećim parlamentarnim izborima. Tako je prirodno da su se javile različite koncepcije i vizije mešu pobjedničkom ekipom. Evo neka su te razlike samo vezane za pitanje inteziteta i redosljeda reformi, pa je prirodno i može se reći očekivano. Momački nastrojeni i berzanski nepredvidivi Milojko Spajić na jednoj, i porodično oblikovani i sporim ali sigurnim koracima sklon Jakov Milatović, sada se dijele kao dva svijeta, dva univerzuma jedne te iste pobjede.
Saberi – oduzmi, za to smo se borili. Da se politička ponuda širi, zajedno sa mogućnošću izbora crnogorskih građana. Ono što nas svjetlosnim godinama dijeli od Mila i Momira i njihovog svojevremenog ”rata svjetova”, jeste prilična institucionalizacija ove podjele. Jakov je novi predsjednik, i on će na tom mjestu, Bože zdravlja, biti narednih 5 godina, sa velikim legitimitetom. Spajić ne može da pledira na to isto mjesto. Ostaje mu da se demokratskim sredstvima bori za novo mjesto političke moći. A nama ostaje da gledamo i da uživamo.
Do čitanja, u novom danu, Tačno u podne. Zbogom.
