Umjesto vojnih saveza, svjetsku bezbjednost treba da garantuju nepotkupljiva saznanja i analize o onome što nam se uistinu dešava.
Znanje je biti svjestan opasnosti prije opasnosti, razaranja prije razaranja, nesreće prije nesreće. Ovo su riječi Sun Cua kinenskog mislioca i ratnog stratega koji je živio 500 godina prije nove ere.
O opasnostima, razaranjima i nesrećama za koje se znalo da će nastupiti produbljivanjem Rusko-ukrajinskog sukoba, iako su ih bile duboko svjesne, Amerika i Evropa, sa saveznicima i dominionima su ćutale. Ta više nego evidentna saznanja nijesu ih motivisala da preduprijede veliki ratni sukob u Evropi. Naprotiv Nove svjetske sile su ta saznanja ignorisala i maskirala. I kada su od trenutka izbijanja oružanog sukoba u Donbasu 2014. godine postala dostupna čitavom svijetu ta saznanja su obesmišljena i diskreditovana. Na ono što je velikanima stare kineske civilizacije bilo jasno prije 2500 godina Nove svjetske sile su gledale sa prezrenjem.
U toj atmosferi otpočeo je ratni sukob Rusije i Ukrajine, odnosno Istoka i Zapada, odnosno Rusije i Amerike. Nažalost malo je onih koji razmišljaju koliko će rat daleko otići. Koliko će dugo trajati. Kako će se završiti. U prednuklearnom dobu na ova pitanja su se i mogli dati odgovori. U nuklearnom dobu ogromna zebnja prati svako od njih. Najvažnije pitanje je ipak što može povećati šanse za mir. Odgovor je pregovori. Pregovori i isključivo pregovori daju šansu miru.
U doba hladnog rata i blokovske podjela svijeta postojao je termin “miroljubiva aktivna koegzistencija” koji se vezivao za pokret Nesvrstanih ili takozvani Treći put. Koncepcija nesvrstanosti oživjela je sa Ukrajinskom krizom. Trebalo je da se pojave i iza nje stanu autoritativne države sa jakim vojnim i ekonomskim moćima. Pojavile su se Kina, Indija, Turska, Iran, Egipat, muslimanski i latinoamerički svijet oglasile su se Stare civilizacije koje se nijesu svrstale na stranu Zapada niti poslušale diktate iz Bijele Kuće.
Zbog takvog, novog svijeta, Amerika sa saveznicima nije uspjela izolovati Rusiju. Nije uspjela pridobiti Stare civilizacije da bespogovorno prihvate matricu agresora i žrtve u Ukrajinskoj krizi.
Događaji koji su prethodili širenju ratnog sukoba u Ukrajini razobličili su uobičajene zapadne lajt motive o ratu. Uzalud Amerika naglašava da je demokratija na jednoj, Zapadnoj strani, a autokratija na drugoj, Istočnoj strani fronta. Muzička tema o žrtvi i agresoru, o dobrim momcima na Zapadu a lošim na Istoku je izraubovana. Muzičke ode i hvalospjevi liberarnoj demokratiji kapitalizma i slobodnom tržištu su izlizani. Doba te muzike je završeno. Svijet je drugačiji. Svijet je spreman za različite zvukove. Spreman za autentične i disonantne tonove.
Bilo da je Svijet već postao bipolaran, tripolaran ili multipolaran u svakom slučaju jasno je da je svijet prekomponovan, a to znači zbogom obavezujuća muziko. Nailaze novi ritmovi i novi plesovi.
Naravno s prestankom starih, obavezujućih nota neće doći kraj zapadnim političkim žurkama i igrankama. Neće se prestati ni sa ispraznim simulacijama i formulacijama svjetskih procesa. Stizaće i dalje razne liste i klasifikacije iz Bijele kuće, Pentagona, Vol strita, Londona, Brisela, Strazbura. Sa tih adresa će se i dalje slati prijeteća upustva i upozorenja svjetskim državama ali će umnogome izgubiti na značaju i ozbiljnosti.
U sudaru sa Starim civilizacijama zapadno menadžerstvo i marketing gube bitku. Zašto? Zato što su Stare civilizacije odbile da potru svoj duh, da sopstvene kulture i sopstvene istorije podastru američkom liderstvu i “Američkim vrijednostima”. U poslednjih više od pola vijeka čitav Svijet se suočavao sa “američkim vrijednostima”. Državama i narodima to suočavanje se dešavalo uglavnom na sopstvenu štetu. Nekada, mora se priznati, to suočavanje je podrazumijevalo i dobrobiti. Međutim cijena tih dobrobiti nikada nije bila ni mala, niti je mogla biti lako otplaćena. Uz nesporni tehnološki napredak koji je donosilo Američko savezništvo ono je podrazumijevalo gubitak prava na izbor i sopstveni put. To se od strane Amerike na ciničan način predstavljalo kao nužnost. Kao nešto bez čega je nemoguće zamisliti Novi svjetski poredak.
U periodu poslije Drugog svjetskog rata Amerikanci su pod motom nužnosti širenja demokratije i zaštite ljudskih prava vodili preko 70 ratova po Svijetu koji su rezultirali milionima i milionima ubijenih… Rusko-ukrajinski rat, bez obzira na žrtve i razaranja, ne može se svrstati u korpus takvih ratova.
Ukoliko prihvatimo tvrdnju da je NATO odbrambeni savez onda snagom istih argumenata vrijedi razmisliti da li se i Ruska agresija ili Specijalna vojna operacija u Ukrajini, kako je ko imenuje, može smatrati odbrambenom. S obzirom da su se poslednje decenije na granicama Ruske civilizacije namnožile laboratorije za razvoj smrtonosnog biološkog oružja. S obzirom da su na granicama Ruske države instalirane dalekometne NATO rakete ogromne moći. S obzirom da su na granicama Rusije prije i tokom sukoba u Donbasu koji je počeo 2014. godine instalirane prijeteće vojne snage i strukture. S obzirom da su te vojne snage formirane i obučene od strane NATO pakta. Da su snadbijevene i još se snadbijevaju savremenim oružjem iz Američkih i NATO arsenala. Da svi tragovi o laboratorijama razvijanim za proizvodnju smrtonosnog biološkog oružja na granicama Rusije vode do Zapadnih sila. S obzirom na sve navedeno… Pitanje je kako treba na te prijetnje da postupi velika nuklearna sila. Odgovor glasi da razgovara, razgovara i samo razgovara. Da traži garancije za svoju bezbjednost i mirna rešenja u odnosu na više nego evidentne prijetnje. Razgovori i traženja garancija su bili prvi odbrambeni potezi Rusije. Zapad nije htio ni da razgovara ni da ponudi garancije Rusiji. Uslijedio je drugi Ruski odbrambeni potez.
Stare civilizacije uočavaju stvarne uzroke Američko-ukrajinsko-ruskog sukoba. Stare civilizacije povezuju uzroke i posledice Ukrajinske krize. Spremne su da posreduju i da o opasnoj svjetskoj krizi razgovaraju.
Tu se daje šansa trećem putu to jest “miroljubivoj aktivnoj koegzistenciji”. Međutim Nove svjetske sile Ukrajinsku krizu, miroljubivu koegzistenciju dva naroda istih korijena i brzi put ka rešavanju svjetski opasnog konflikta jednostavno ignorišu. Amerika i Evropa ne prestaju da razgorijevaju Ukrajinsko ratno žarište. Uporno insistiraju da do rešenja krize dođe na bojnom polju koje su dugo i dugo pripremale.
Ovaj rat nije bio nužan i do njega nije moralo doći da su Nove svjetske sile pristale da razgovaraju sa Starim civilizacijama. Da je Svijet išao od bipolaranog ka multipolarnom svijetu sve bi bilo drugačije. Insistiranje na Unipolaranom svijetu gura čovječanstvo u opštu katastrofu.
Ranko Rajković
