Pričao mi je pokojni ujak da se prvi put susreo s „mašinkom” tokom služenja vojnog roka u JNA, u Zaječaru 1964. godine. Tada je „Maša” (misli se na automatsku mašinsku pušku, strojnicu, automat) postala njegova noćna mora.
Elem, pokojni ujak je tokom jedne vojne vježbe pucao iz mašinke. Postupio je tačno onako kako je desetar Osmović pokazao. No, ne-lezi-vraže, mašinka se otrgla kontroli, te je siroti ujak počeo da se rotira kao čigra, ne znajući gdje je sjeveru, a gdje jug.
Pripravni desetar Osmović brzo ga je odalamio lopatom po leđima, te se ujak sa mašinkom našao na ledini. Već sjutradan ujak je vraćen kući. O svemu tome, pričao je ali nikada nije pokazao, posjeduje službenu dokumentaciju.
Istinu govoreći, „problem” s rukama ujak je imao i prije nego što je pošao u vojsku, a pošao je po đedovom naređenju i prije vremena. Baba se bunila. „Još je to dijete, crni Obrene”. Đed je bio neumoljiv. Vjerovao je da vojska svaki problem liječi. Poslije se ljutio pljujući i mašinku i partiju, ali nije odustajao. „Kad nije mašinka smiriće ga žena”. Odlučio je đed da traži ženu za ujaka. I našao je, Maricu iz Avtovca, pored Gacka.
Svadba je prošla u još većem veselju od ispraćaja u vojsku. Jedino ujak nije dizao ruke ispod stola. A dok nevjesta nije pred matičarima izgovorila ono „da”, svi su mislili da je mutava. Tada je i baba prestala da lomi prste.
Ni treće godine braka ujaku se nije smirio problem s rukama. Postojao je sve gori, počeo se prenositi i na glavu, pogotovo kad bi morao kud da krene s ujnom Maricom. Da sve bude još grđe, stigli su problemi s alkoholom.
Jednom je đed čuo kako se Marica cereka, kao „crni đavo”. Uletio je u kuću s lopatom. Pričao je da će taj prizor pamtiti i kad ode na na onaj svijet. „Ta vještica mu turila lijevak u grkljan i sipa rakiju, toči vala ka da samrtnu žeđ gasi”. Đed nije bio lijen, te taman onom lopatom opali Maricu po slabinama. Ciknu ona, pa glavačke kroz prozor. Kako osta živa Bog sami zna. Nije se više vraćala, niti je ko išao da je vraća. Ujaku se bar od tada umirila glava, a i đed je odjednom postao manje strog.
Milovan Urvan
