Kada dotični Aleksandar Raković obznanjuje ideju ili stav koji nema veze sa logikom i zdravim smislom, a to mu se često dešava, obično te nonsense godinama ponavlja u stilu neumornog papagaja
Fatalno samozaljubljeni prvi spiker tzv. „Srpskog sveta“, izvjesni Aleksandar Raković, svakodnevno iskače po „Vučićevim portalima“ diljem Balkana, pokušavajući da objasni javnosti mjesta svojih bivših, ali i budućih „pobeda“, kojih uopšte nema.
Elem, do sada smo znali da kolumnisti i propagandisti Đukanovićevih medija, poput: Antene M, CDM-a, Analitike, Pobjede, svako malo izmišljaju „četnike“, a sada znamo da Raković i tzv. Srpski svet svakodnevno izmišljaju svoje „pobede“, kojih nije bilo.
Ta dva ideološka kruga predstavljaju „spojene sudove“ u Crnoj Gori, koji se hrane nezdravim fantazijama a koji su prijeko potrebni jedni drugima jer mogu nestati zbog očite društvene nepotrebnosti.
I tako, Raković je, kako kaže, do sada „uspio oboriti i pobediti Đukanovića sa svojim timom“, a sada planira „pobediti“ i na skorašnjem Popisu stanovništva u Crnoj Gori!?
Tu „pobedu“ na popisu će izvojevati interesantnom forom: bilbordima, čvrsto uvjeren da će nekakvi bilbordi biti presudni za izjašnjavanje građana poslije čega će sebe, vjerovatno, proglasiti „suvim genijem“!?
Da se razumijemo, bilbordi će biti presudni za popis u Crnoj Gori, ali tačno onoliko koliko i mriješćenje šarana u nekom rukavcu Skadarskog jezera.
To se zove: živjeti u iluzijama, dakako!
Kada dotični Aleksandar Raković obznanjuje ideju ili stav koji nema veze sa logikom i zdravim smislom, a to mu se često dešava, obično te nonsense godinama ponavlja u stilu neumornog papagaja.
Recimo, nedavno je u autorskom tekstu spomenuo kako je „Đukanovića u Crnoj Gori srušio srpski narod kroz litije“.
Na osnovu te, već godinama pogrešne premise, sasvim „normalno“ izvodi režirane pogrešne zaključke.
Rakovićevi zaključci su sljedeći: Srbi su srušili Đukanovića što, po njemu, implicira da je to uradio „Srpski svet“, odnosno on sa saradnicima.
A ko mu to ne priznaje, imaće probleme! Nije valjda?
Te mu zasluge, kako kaže, ne priznaje dio sveštenstva u Crnoj Gori!?
I to onog, elitnog sveštenstva koje je bilo u prvim redovima organizacije litija skupa s Mitropolitom Amfilohijem, što po Rakoviću implicira da ih treba progoniti pod optužbom da su „autonomaši i separatisti“, skidati sa dužnosti i nadgledati.
Ovakvim plasiranjem halucinacija i predlaganjem progona, Raković je sebe kandidovao za šašavog ideologa „Svete inkvizicije“ Srpske pravoslavne crkve?!
Zbilja, kako se prema toj halucinaciji odnosi Patrijaršija? Ima li stav?
I ne samo to, lik dodatno tvrdi da je „protiv zasluga“ Srpskog sveta i DF-a u rušenju Đukanovića bio dio srpskih portala i botova u Crnoj Gori koje su, kako tvrdi: opet organizovali ti isti Amfilohijevi sveštenici!?
Znači, opet paranoje u vezi sveštenika Mitropolije!
Oni se Rakoviću svuda priviđaju. Neka priviđaju, to može biti ljekovito.
Ipak, naglašava Raković, za te „medije pod kontrolom popova“ našlo se elegantno rješenje.
A rješenje je bilo, kako kaže: portale i botove u Crnoj Gori kupila je Srpska napredna stranka! Dakle, Vučić.
Eto, lijepe informacije.
To su, znači, ti tajnoviti „investitori iz Srbije“ koji su kupovali medije po Crnoj Gori davajući ih, vjerovatno, na ideološko i uredničko upravljanje Srpskom svetu i DF-u!?
Elem, ako znamo da ti, kupljeni TV mediji od preuzimanje imaju gledanost na nivou statističke greške, to je direktan dokaz sposobnosti novih upravljača i „ideologa“.
Ukratko, to su „muzičari“ koji ni frulu ne umiju svirati.
„Talasanje“ u korist Đukanovića
Tim istrčavanjem i hvalisanjem Raković je potjerao talase na „vodenice“ Đukanovićevih medija i njegovih propagandista, koji su jedva dočekali dokaze za bitni zaključak: Vučić se miješa u informativni i politički prostor Crne Gore.
I obavijestili Zapad o tome, tražeći da DPS i njegove satelite ambasade Kvinte proguraju u vlast, da bi se s tih pozicija borili protiv: „očitog, malignog srpskog uticaja“!
Da li je to bila zla Rakovićeva „usluga“ Vučiću i DF-u, neka to politolozi i političari procijene, ali objektivni posmatrači jasno vide da sve što radi Raković sliči ludaranju.
Opet, ako je Đukanović obaviješten da će mediji koje kupuje SNS biti usmjereno protiv uticaja sveštenstva Mitropolije, koje ga je na čelu s Mitropolitom Amfilohijem oborilo s vlasti, tada je Đukanović mogao zadovoljno trljati ruke jer mu je Raković odrađuje odličan posao „osvete Mitropoliji“, pri čemu Đukanović nije: „luk jeo, niti mirisao“.
U svakom slučaju, ovo Rakovićevo davanje dokaza DPS-u o „malignom srpskom uticaju Vučića, koji kupuje medije i botove u Crnoj Gori“, bilo je od neprocjenjive važnosti Đukanovićevom političkom i ideološkom krugu.
Što je najinteresantnije, svo ovo brljavljenje i svaštočinstvo se krilo, i sada krije pod plaštom srpskog integralizma i Srpskog sveta!?
I onda se čude kada im se kaže da su oni i Đukanovićevi propagandisti lice i naličje jedne iste monete.
U suštini, ovdje postoji opravdana sumnja da se radi o prodaji duše poznatoj Đukanovićevoj hobotnici, koja traje ali koja je 30. avgusta 2020. odlučno bačena na hridi da polako trune.
A zbrisana je zahvaljujući prije svega velikom, blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, ostalim vladikama u Crnoj Gori, sveštenstvu i monaštvu, kao i stotinama hiljada pravoslavnih Srba i Crnogoraca koji su sebe iskreno dali u ostvarenje velikog sna, ne tražeći za to moćno učešće: prvijenstvo, niti ordenje i priznanja.
„Srpski svet“ je obesmislio svoje postojanje
Sve su prilike da je projekat Srpski svet promašio temu, smisao svog postojanja.
Pogotovo kada mu opskurni likovi rigidne, očito ekstremističke, a po faktu i antisrpske provenijencije iz koristoljubive namjere ili gluposti, i to baš ovakvi poput Rakovića, kroje tužnu sudbinu.
Jer, Srpski svet je skupina ljudi koja je svojevremeno javnosti promovisala lijepu ideju srpskog integralizma, kroz: kulturno, političko, informativno, duhovno, …, ujedinjenje Srba.
Ali avaj, nacionalni integralizam toga tipa, mnogo bolje i efikasnije su već završili: Hrvati, Bošnjaci i Albanci.
Uopšte im nisu bile potrebne organizacije, tipa: Bošnjački svijet, Hrvatski svijet, Albanski svijet.
Ti narodi su to završili u tišini, bez pompe, bez perjanica i kokota koji kukuriječu u prazno.
Tako se to radi, ako se misli i radi pozitivno.
U slučaju Srpskog sveta, očito se radi o samopromociji bez suštine. Ljušturi bez sadržaja.
Ludaranju, koje proističe iz sumanutog egoizma obnevidjelih japajajaca, kojima je suđeno da upropaste sve čega se dotaknu.
Vojin Grubač
