Na prvom međunarodnom skupu „Anđeli u književnosti” više od polovine učesnika činili su mladi istraživači
Prvi međunarodni skup na temu „Anđeli u književnosti” održan je prvog juna 2023. godine, u organizaciji Odseka za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i Bitije izdavaštva. Milan Gromović, koji je govorio ispred Organizacionog odbora, ističe kao posebno važnu činjenicu da su „više od polovine učesnika činili mladi istraživači”. Ukoliko bismo tome pridodali upečatljivu rečenicu jedne od članica Naučnog odbora, Gorane Raičević, odnosno retorsko pitanje: „Šta nam je više potrebno nego anđeli”, neophodnost i svrsishodnost konferencije je i te kako opravdana.
Skup je organizovan u četiri simetrične sesije, pri čemu je grupisanje bilo sprovedeno tako da se izlagači međusobno nadopunjuju u okvirima tematskih celina, i to: „Biblijski podtekst i narodna epika”, zatim „Stara srpska književnost i književnost baroka”, „Anđeli u poeziji” i na kraju „Anđeli u proznom stvaralaštvu”. Plenarno izlaganje „O anđelima u delu Dimitrija Kantakuzina” Nataše Polovine pokazalo se efektnim, budući da se intertekstualne veze mogu smatrati sponom sa ranije navedena četiri rukavca tumačenja velike, univerzalne i neiscrpne teme angelologije. Budući da je Kantakuzin „jedan od retkih pisaca srednjovekovne književnosti za koga i danas možemo reći da je moderan”, ta karakteristika predstavlja susret sa izlaganjima posvećenim pesništvu uopšte, pogotovo kada osmotrimo njegovu atribuciju kao „pesnika budućeg veka”.
U navedenom kontekstu možemo govoriti o izlaganjima Marka Radulovića, Milana Gromovića, Dobrivoja Stanojevića, Slađane Milenković, Milice Milenković, Žarka Milenkovića, Antonija Simića, Aleksandre Paunović i Rastka Lončara. Pored toga, istaknuta je i mogućnost ikonografskih uticaja na stvaralaštvo Kantakuzina, što je u skladu sa slikovno-književnim tumačenjima Jelene Marićević Balać i Vladimira Papića, kao i Dejana Ajdačića, potom uplivima kinematografskih predstava anđela Vladislave Gordić Petković, ali i sa izlaganjem Olivere Radulović koje je ilustrovano Rubensovom slikom „Pad prokletih”.
Ukoliko bismo govorili o anđelima kao stvorenjima koja više znače svojim delovanjem, nego svojom pojavnošću, što je višestruko isticano, biblijske i hagiografske sfere tumačenja, o kojima govore Đina Vesić i Tamara Babić, potom Dominika Gapska, Nikolina Tutuš i Aleksandra Kostić Tmušić, pripojene sa mističnim „nešto” iz narodne tradicije, o kojem izlažu Dragoljub Perić i Milivoj Bajšanski, dolaze do određenja koje Đorđe Đurđević sublimiše rečima: „Putem anđela tekst otvara svoj put prema transcedentalnom.” Ukoliko bismo anđele iznova povezali sa sakralnim u literarnom, morali bismo takvu atribuciju pripisati i delima o kojima govore Milorad Durutović, Biljana Turanjanin Nikolopulos, Jelena Mladenović i Kristina Rajić. Drugim rečima, kao što je Beli anđeo sa freske prešao na plakat, njegove oči su odgovarajuća metafora za preglednost opsežnog tumačenja teme angelologije u okvirima naučnog skupa „Anđeli u književnosti”.
Izvor: Lenka Nastasić www.politika.rs
