Na veliku žalost nas koji smo slavili pobjedu i slobodu u avgustu 2020. URA i SNP krenule su u akciju jačanja infrastruktura kroz ministarske i druge pozicije želeći da ojačaju svoje startne pozicije pred sljedeće parlamentarne izbore – previsoka cijena za izvjesno mršav plijen.
Marfijev zakon kaže: Sve što može da krene naopako, krenuće naopako.
Posebno kad naopako vodite politiku svaki u nizu poteza je naopak iz vodi u propast. Politika eksperimenata u hodu je vrlo zapaljiva stvar i to danas najbolje vide kolege iz URA i SNP.
Sa distance od samo mjesec dana vidi se kao na dlanu da su fotelje ključna stvar i da je nezasito jurišanje na njih nemoguće sakriti. Nema tu nikakve glavobolje i rasprave oko programskih načela. Narod bi rekao; ko te pita za to! Prosto, radi se o sirovoj jagmi za pozicije.
SDP poziva potencijalne partnere iz „manjinske vlade“ da se konačno dogovore o principima i programu buduće izvršne vlasti? Na vrijeme, nema šta!
Ujedinjena Crna Gora od početka ove nedostojne zavrzlame govori da projekat „manjinske vlade“ od same najave više liči na pazarište nego na politiku u bilo kom značenju te riječi.
Naravno da je krenulo naopako jer su stvari naopako i zamišljene.
Bilo je naopako srušiti onu Vladu prije nego se temelj bilo koje druge ne postavi na zdravu osnovu.
Bilo je naopako vjerovati DPS-u, zlo i naopako vjerovati Đukanoviću, naopako je bilo tražiti i dobiti mandat za sastav nove vlade a da niko ne zna koliko je poslanika saglasno, naopako je bilo i naopako će ostati da slabu vladu zamijeni slabija.
Nije više samo problem u tome što se manjinskom vladom izigrava izborna volja građana utvrđena na izborima 2020. Najgore je što se u ovoj otimačini ubrzano rubi ekonomska supstanca Crne Gore preostala iza tridesetogodišnjeg DPS cunamija. Neka vrsta stabilizacije i novog početka koji su, krajem decembra, započeli odlukama kasnije oborene vlade i parlamentarne većine već sada su ugroženi i, plašimo se, na izdisaju. Naša spoljna politika ne postoji. Ostalo je samo žalosno podsjećanje da i od gorega može gore.
Razobličeni do kraja razlozi ove jadne političke stvarnosti i nedostatka državničke odgovornosti svode se na animslističke nagone ključnih aktera; Đukanović je sve, pa i partijski interes, podredio ličnom i namjeri da još jednom pobijedi na predsjedničkim izborima i spasi sebe. Dok njegova partija vrtoglavo pada na svim izborima on se učvršuje za vođu radikalizovanih nacionalističkih i komitskih struktura pokušavajući da naredne predsjedničke izbore pretvori u odlučujućj borbu za i protiv sebe, odnosno, za i protiv Crne Gore.
Na veliku žalost nas koji smo slavili pobjedu i slobodu u avgustu 2020. URA i SNP krenule su u akciju jačanja infrastruktura kroz ministarske i druge pozicije želeći da ojačaju svoje startne pozicije pred sljedeće parlamentarne izbore – previsoka cijena za izvjesno mršav plijen.
Svako od nas morao bi biti zabrinut zbog nimalo vesele perspektive kojoj, na veliku žalost, kumuje i međunarodna zajednica. Pritisak briselske administracije da se što prije skrpi kakva god, pa i manjinska vlada, pokazuje da je „Evropljanima“ stalo samo do svojih, a ne i do naših državnih interesa. U ovom trenutku naše interese, neđutim, ne brani niko. Kada god sve ovo prođe i kada umjesto krpljevina dobijemo normalnu izvršnu vlast, a trebaće ogroman napor, posljedice ćemo nositi i vući još dugo potom. Birokratsko i sebično lice Evrope ojačaće sve oblike evro-skepticizma i unijetu dugoročnu nestabilnost ne samo u Crnu Goru nego i u širi region.
Goran Danilović
Izvor: Fejsbuk
