Veliki Dejan Milojević preminuo je u sredu, u 47. godini. U jednom od svojih poslednjih intervjua, koji je dao za Sport Klub, pričao je o nekim o trenucima koji su obeležili njegovu karijeru.
Tokom trofejne karijere, Dejan je igrao za Beovuk, FMP, Budućnost, Partizan, Pamesu i Galatasaraj. Posle igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu – bio je prvi trener Mege i Budućnosti, da bi pre dve i po godine preuzeo ulogu pomoćnog trenera Golden Stejt Voriorsa. Preminuo je posle srčanog udara koji je doživeo u Solt Lejk Sitiju, posle privatne večere sa timom.
Milojević poslednjih godina nije mnogo pričao za medije, ali je pristao da razgovara sa Sport Klubom zbog dokumentarnog filma koji spremamo, koji je svojim učešćem i te kako obogatio. Tom prilikom, legendarni košarkaš se osvrnuo na to kako je bilo igrati za Partizan u prepunoj dvorani, ali i protiv njega, ali i Crvene zvezde u takvim uslovima.
“Lepo je kada imaš podršku, ali je podjednako lepo igrati i protiv ‘večitih’. Svako ko je igrao pred punim ‘Pionirom’ zna o čemu pričam, ne osećaš umor, uvek imaš taj neki dodatni nalet adrenalina, kada čuješ taj huk sa tribina nema umora. Uvek sam mogao da nađem dobar motiv bilo da publika navija za mene ili protiv mene, ne mogu da kažem da nije bilo nikakve razlike, ali nije bilo velike. Kada vidiš pune tribine, meni je to lepo, čak i kada navijaju protiv tebe. Lično je bio lep osećaj kada navijaju protiv tebe, a ti postigneš koš, taj jedan delić sekunde kada nastane tišina, tajac…”, istakao je Milojević.
Definitivno, jedan od perioda koji je obeležio Milojevićevu karijeru bio je onaj koji je proveo u Partizanu, od 2004. do 2006. godine. Potom se u redove ‘crno-belih’ vratio za kraj igračke karijere.
“Uživao sam, imali smo veliku podršku, mladu ekipu, sa samo nekoliko iskusnijih igrača – u tom trenutku smo tu bili Šuput, Pera Božić, Vule Avdalović, ja… Imali smo po 25-26 godina, a sve su bila deca oko nas. Tu se videlo majstorstvo Duleta Vujoševića da sa jednim takvim timom budemo konkurentni u svim takmičenjima. Zamislite danas da Zvezda ili Partizan igraju sa sedam klinaca od 18 godina u Evroligi. Naravno, naši rezultati nisu bili tada u rangu Zvezde i Partizana sada, ali bili smo konkurenti. Neki su stasali, pa je Partizan posle toga otišao i na ‘fajnal-for’. Uživanje mi je bilo igrati i gledati odrastanje i pomagati u tom odrastanju nekih velikih igrača”, naglasio je veliki košarkaš.
Kao trener, nije se okušao na klupi Partizana, ali svaki put kada je gostovao kao trener Mege ili Budućnosti, dočekan je kako dolikuje.
“Gde god da sam, dajem svoj maksimum za tu ekipu, želeo sam da pobedim svakoga, pa i Partizan, ali sam uvek dočekan sjajno od strane navijača. Zahvalan sam zbog toga jer ne možete da prevarite ljudi koji dolaze i gledaju. Ako dajete sve od sebe ljudi to prepoznaju. Gde god da sam igrao, uvek sam slično dočekivan. Sigurno nisam bio najbolji igrač koji je igrao u tim klubovima, ali odnos koji sam imao ljudi cene”, rekao je Milojević za Sport Klub.
Počivaj u miru, dragi Dejane, bila je čast poznavati te.
Izvor: sportklub
