Tako je otprilike glasio vizuelni opis DPS političkog marketinga, od vremena Mila i Momira, pa do raznih Vukovića, Rakočevića i Živkovića…
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
No, kako su oni doživjeli politički sunovrat, i kako smo taj sunovrat skicirali u jučerašnjem i prekjučerašnjem oglašavanju „tačno u podne“, red je da zaključimo kako se samo crtalo da posljednji i odlučujući udarac DPS sistemu svijesti i moći bude upravo formiranje pokreta sa mlađim, ljepšim i pametnijim liderima, koji bi za razliku od pomenutih Đukanovićevih skojevaca bili istinski borci za evrointegracije i evrostandarde.
Spajić i Milatović nijesu jednostavno ni mogli ni smjeli da odu, odnosno, morali su da se pojave na podgoričkim lokalnim izborima. Tačnije, dovoljno je bilo samo da se pojave. Umjesto bilborda i propagande imali su narodno zasićenje Milom i Andrijom, pa i SDP/SD alternativom, kao i nedovoljno zadovoljstvo onim koliko i kako djeluju ostali akteri na političkoj sceni.
Narodu je trebao i neko sa blagom dozom otklona od Vučićeve mašinerije. Ne neko ko bi razvijao i promovisao antisrpski narativ. To nikako! Ali neko ko bi suptilno razdvojio ljubav i poštovanje prema Srbiji od „obožavanja“ Vučića i podaništva istom. To – svakako!
Sve se to sublimuralo u pokretu Evropa Sad, i otuda takav njegov politički učinak.
Do narednog čitanja u novom broju.
