Piše: Oliver Janković
Ako naredna sportska sezona bude redovna i neometana od političara, čekaju nas razne sportske zgode i borbe oko velikih rezultata. U jednu od njih spada i pohod Novaka Đokovića na 25. grend slem titulu, koja bi mu (ako u međuvremenu ne osvoji kakav manji turnir) bila ujedno i 100. titula u karijeri. Pošto se starini Novaku očigledno još uvjek igra tenis, ova bi titula dala smisao sezoni pred nama, a predstavljala bi dostojan završetak karijere koju će teško ikada iko nadmašiti.
Već smo ovdje poredili Đokovića sa Duplantisom i njegovom motkom, pa i sa Baumgartnerom i njegovim nebeskim visinama. Smisao tih poređenja je bio da ukažemo kako je najbolji teniser svih vremena ostao sam u borbi sa rekordima, I kako mu je u toj borbi potpuno nevažno ko je sa druge strane mreže. To je pokazalo i dokazalo prošlogodišnje olimpijsko finale kada je ugrabio jedini do tada neosvojeni trofej ispred momka koji je, u tom momentu, objektivno bio bolji od njega.
Gdje možemo očekivati 25. GS? U Melburnu, gdje se Srbin osjeća kao kod kuće? U Parizu na šljaci, na istoj podlozi na kojoj je uzeo olimpijsko zlato? Na Vimbldonu gdje je igrao dva posljednja uzastopna finala i oba izgubio od Alkaraza? Ili u Njujorku gdje je osvojio posljednji svoj GS?
Pitanja vrijedna strpljivog, navijačkog čekanja.
