Piše: Marko Vujačić
Ćetna se rodila na Čevu, u poznatoj kući Vukotića, godine 1786. Prvi put je bila udata za jednog imućna seljaka, ali nije tom udajom bila zadovoljna, jer je u svom mužu vidjela slaba i neodvažna čovjeka. Zato jednom odluči da ga stavi na probu.
Prije no što će se muž vratiti kući, Ćetna sjedne na prag od vrata, pruži noge preko praga i uzme preslicu da prede. U tome joj dođe muž i umjesto da kaže ženi da ustane da bi on mogao ući u kuću, zaobiđe je i uđe bez riječi. A tada je bio običaj, kad domaćin dođe kući, da ga žena na nogama dočeka i ponudi stolicu da sjedne. Sve ovo što se zbilo naljutilo je Ćetnu i ona se vrati doma, u rod, i reče ocu da ne može živjeti s mlakonjom pa da bi je svu sasjekli.
Ubrzo poslije ovog udala se za Petra Jovovića iz Markovine.
I njega je „probala“ kao prvog domaćina, no, Petar, kad je vidio kako prekrštenih nogu sjedi na pragu i ne diže se, potegne čibuk te je dobro izudara. Ćetna ništa ne reče niti se požali, a docnije je pričala da je tada u sebi rekla: „Ovakav mi muž i domaćin treba“. Jer, Petar je bio zaista glasit čovjek i junak dobar u bojevima za vrijeme Petra I protiv Turaka i Francuza.
Ćetna je s Petrom živjela lijepo i rodila mu tri sina – tri znamenita Crnogorca: Rama, oca Novakova, popa Luku i popa Mila, opjevane junake i harambaše…
Godine 1858, u bici na Grahovcu, bila su sva tri sina Ćetnina i unuk Novak Ramov. Ona je tada živjela na Cetinju. Kad je stigao glas od vojvode Mirka Petrovića o velikoj crnogorskoj slavi i pobjedi na Grahovcu, na Cetinju je nastalo veselje i zvonila su sva zvona s Ivanbegova manastira. Narod je igrao kola i pjevao, veličao slavu oružja Crne Gore.
Ubrzo je i drugi glas stigao o potankosti ishoda bitke i pogibije pojedinih Crnogoraca. Knjaz Danilo je odmah na redio da se prekine veselje, u znak žalosti. Ćetna Petrova zaviče iz kola:
− Što prekidaš veselje, gospodare?
− Izginuli su nam, Ćetna, Crnogorci. Ranjeni su ti Ramo i Milo i unuk Novak, a pop Luka pogibe…
− Pa zar zbog toga veselje da prekidamo?
- Nijesam ih rodila, gospodare, da umru na prijeklad, no da ginu za Crnu Goru. Ne lomi se turska sila bez pogibije junačke, paše se sabljama sijeku i topovi na handžar otimaju… Dođi, gospodare, pa sa mnom zaigraj u kolo…
Knjaz Danilo je prišao i igrao sa Ćetnom, i veselje naroda nije prestajalo.
Docnije, za vrijeme druge Omer-pašine pohare, poginuo je i Ramo, drugi sin Ćetnin, u Kiti Nikšićkoj, na mjestu koje se otada zove Ramova glavica. Treći sin, pop Milo, delija i junak, pri opsadi Nikšića 1877. godine, doletio je pod gradski bedem sam i pozvao bega Mušovića na megdan. Tu su pripucale turske puške i ubile ga.
Ćetna je preživjela sva tri sina i ostala do smrti, i poslije, poštovana i cijenjena. Knjaz Nikola naredio je da joj se spomenik podigne. Njega nema, ko zna zašto, sem jedne obične kamene ploče kraj Petrove crkve u Nikšiću. Na njoj piše: Ćetna Petrova Jovović, rođena na Čevu 1786, umrla 1882. Ko sve nije ispred Petrove crkve okitio svoje grobove svim i svačim, a ispod neuglednog kamena počiva gorda žena i majka junaka..
Izvor: Marko Vujačić, Znamenite Crnogorke. NB „Radosav Ljumović“: Podgorica, 2025.
