Piše: Sem Drager
Prevod za Žurnal: M. M. Milojević
Godinama su radili na uspostavljanju detanta sa svojim istorijskim neprijateljem; sada razmatraju sukob koji bi mogao da ugrozi njihovu naftnu infrastrukturu, naškodi ambicioznim ekonomskim planovima i destabiliše čitav region
Četrdeset osam časova pre nego što je Izrael napao Iran prošle nedelje, teheranski ministar spoljnih poslova, Abas Aragči susreo se sa svojim saudijskim kolegom na godišnjem okupljanju diplomata u Norveškoj.
U hotelu na imanju okruženom šumom nedaleko od Osla, Aragči je upoznao princa Fajzala Bin Farhana o napretku nuklearnih pregovora sa SAD, prema navodima osoba koje imaju neposredna saznanja o ovom susretu. Ovde je princ Fajzal ponovio ono što njegova zemlja saopštava Iranu mesecima, između ostalog i tokom posete ministra odbrane princa Halid bin Salmana Teheranu u aprilu: Izrael hoće da vas napadne; brzo postignite dogovor sa Amerikancima.
Nijedan od njih nije ni naslućivao da će se dva dana kasnije izraelske bombe sručiti na Teheran i iranska nuklearna postrojenja, efektivno potkopavajući američke pregoreve sa Iranom i dovodeći Bliski istok na ivicu još jednog velikog rata koji bi mogao da destabiliše čitav region.
Zalivske države posvetile su godine uspostavljanju detanta sa svojim istorijskim neprijateljem. To je obuhvatilo i opredeljivanje milijardi dolara investicija u Iran kako bi se nuklearni dogovor učinio privlačnijim, prema navodima nekoliko osoba upoznatih sa ovim raspravama. Sada su se našle u situaciji da promišljaju uticaj dugotrajnog sukoba tokom kojeg bi Teheran mogao da cilja njihova naftna postrojenja i da potkopa njihove ambiciozne ekonomske razvojne planove, pošto ih njihova bliska vojna saradnja sa SAD stavlja u neugodan položaj između dve vatre.
Izraelske namere nisu bile tajna. Ali arapske države su uprkos tome šokirane što je izraelski premijer Benjamin Netanjahu napao dok su još u toku bili američko-iranski pregovori, navode osobe koje su upoznate sa raspoloženjem predvodnika arapskih država. Postoji osećaj da su pogrešno procenili sposobnost američkog predsednika Donalda Trampa da obuzda Netanjahua, dodaju. Dok se i SAD sada pripremaju za moguće napade na Iran u narednim danima, zalivske države ozbiljno razmatraju mogućnost sloma klerikalnog režima Islamske republike, i ukupan haos do kojeg bi to moglo dovesti. Nadvija se ponovo duga senka naizgled beskrajnih sukoba koji su usledili nakon ustanaka tokom Arapskog proleća 2011. godine i sektaških ratova i terorističkih napada koje je razbuktalo svrgavanje Sadama Huseina u Iraku.
‘To je ono čega su se plašili i što su se nadali da će izbeći tokom nekolio različitih administracija‘, kaže Barbara Lif, nekadašnji pomoćnik američkog državnog sekretara za bliskoistočne poslove u administraciji američkog predsednika Džoa Bajdena i sada viši savetnik za međunarodnu politiku u pravničkoj firmi Arnold i Porter. ‚Oni se nalaze na liniji fronta i u svakom trenutku mogli bi biti namerna meta ili bi mogli da pretrpe kolateralnu ekonomsku štetu‘.
Povećane cene nafte – koje su porasle oko deset odsto od prošlog petka na više od sedamdeset šest dolara za barel – mogle bi da uvećaju budžete zalivskih država. Ali Lif kaže da iako većina država u regionu ‚privatno sa naklonošću gleda na‘ teške poraze koje je pretrpela iranska mreža regionalnih militantnih grupa posle 7. oktobra 2023. i napada Hamasa na Izrael, teško je videti da se tako osećaju sada kada je eskalacija postala izuzetno ozbiljna.
Tramp je svet ostavio da nagađa da li će bombardovati Iran. ‚Možda ću to učiniti, a možda i neću‘, rekao je medijskim izveštačima u Beloj kući u sredu. ‚Znate, niko ne zna šta ću uraditi‘.
Tokom prethodnih šest dana, lideri zalivskih arapskih država i njihovi ministri spoljnih poslova – posebno oni Abu Dabiju, Dohi i Rijadu – grozničavo su radili kako bi iskoristili svoj rastući ekonomski i politički uticaj, privilegovane odnose sa Trampom i direktne linije komunikacije sa Teheranom kako bi obnovili diplomatska pregnuća. To uključuje nebrojano mnogo telefonskih razgovora i neke susrete uživo, prema navodima zvaničnih novinskih agencija u Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
‚Ukoliko borbe prestanu, zalivske države će dobiti još zapaženiju ulogu‘, kaže Esfandjar Batmanhelid (Esfandyar Batmanghelidj), direktor Burs i Bazar fondacije, tink tenka sa sedištem u Londonu. ‚Mnogo je potrebno da bi se obnovilo poverenje i da bi Iran sačuvao svoj obraz a tu bi zalivske države mogle mnogo da pomognu‘.
Trampovi zahtevi čine poziciju zalivskih država smeštenih između dve suprotstavljene strane još složenijom. Iako je Iran i javno i privatno izražavao svoju spremnost da se vrati nuklearnim pregovorima ukoliko Izrael obustavi svoje napade, nije rekao da je spreman da se u potpunosti odrekne obogaćivanja uranijuma, što je Trampov ključni zahtev. „Svi znamo da Iran lobira među drugim zalivskim državama da izvrše pritisak na SAD“, kaže Alek Ajr, nekadašnji istaknuti američki diplomata i član tima koji je pregovarao o uslovima nuklearnog sporazuma iz 2015. iz kojeg se Tramp kasnije povukao. ‚Ali ne vidim da oni efikasno uspevaju da dovedu do toga da SAD sputaju Izrael‘, dodaje Ajr, sada istaknuti član iz reda diplomata Bliskoistočnog instituta sa sedištem u Vašingtonu.
Ukoliko se Tramp bude držao svojih pretnji i uključi se u sukob snažno raste rizik da i zalivske države budu upletene u sukob.
‚Zaliv želi da se usredsredi na svoje hotele, veštačku inteligenciju i terene za golf i želi da se otarasi iranskog problema koji mu samo donosi nedaće – tako su stvari stajale pre nedelju dana‘, kaže Ted Singer, nekadašnji šef bliskoistočnih operacija američke Centralne obaveštajne agencije (CIA). ‚Njihov najveći strah jeste da će biti laka meta ukoliko se Tramp uključi u sukob‘.
Svih šest država članica Saveta za saradnju u zalivu (Gulf Cooperation Council) smeštene su sa jedne strane Persijskog zaliva, nasuprot Iranu. Kuvajt je na severu odvojen od Irana uskim pojasom zemljišta iračke provincije Basra koja obuhvata i poluostrvo Al-Fav, a moreuz Hormuz, usko grlo na jugu, je jedva tridesetak kilometara širok na svom najužem delu.
Hormuz koji povezuje Persijski i Omanski zaliv sa Arapskim morem je transportni koridor kojim prolazi oko dvadeset miliona barela nafte dnevno, što je otprilike jedna petina svetske potrošnje ove tečnosti, prema podacima američke Uprave za energetske informacije (Energy Information Administration). Ukoliko Iran preduzme dramatične korake i zatvori ovaj prolaz cena nafte bi mogla da skoči i do sto trideset dolara po barelu, prema navodima Blumberg Ekonomiksa.
Na Bliskom istoku takođe je raspoređeno više od četrdeset pet hiljada pripadnika američkih oružanih snaga, razmeštenih na devenaest mesta, prema podacima Saveta za spoljne odnose. U Kataru se nalazi najveća američka baza u regionu, dok je u Bahreinu smeštena američka Peta flota. Poput Izraela, ove zemlje se usaglašavaju i blisko sarađuju sa američkom Centralnom komandom (Central Command) koja bdi nad američkim interesima i operacijama u regionu.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima smešteno je više od pet hiljada pripadnika američkih oružanih snaga, prema navodima njihove ambasade u Vašingtonu. Prošlog meseca oni su potpisali pismo o namerama da ustanove opsežno bezbednosno partnerstvo sa SAD. Američko vazduhoplovstvo takođe je nedavno pojačalo svoje prisustvo i broj raspoređenih sredstava u Vazduhoplovnoj bazi princ Sultan nedaleko od Rijada.
Takođe je moguća znatna ekonomska šteta. U izveštaju od ponedeljka, Es end Pi Global navodi da postoji ‚snažan pritisak koji se može negativno odraziti‘ na regionalnu ekonomiju zbog mogućeg ometanja ključnih transpornih pravaca, remećenja cena energije, umanjenog turizma, odliva kapitala, viših bezbednosnih troškova i slabije potrošnje i investitorskog samopouzdanja.
Zalivske države takođe su zabrinute da bi Izrael mogao da napadne iransku nuklearnu elektranu Bušer smeštenu nedaleko od obale Persijskog zaliva što bi moglo da izazove radioaktivnu kontaminaciju vitalnih resursa, koji napajaju ogromna postrojenja za desalinizaciju koja proizvode vodu za piće i industrijske potrebe.
Džefri Saks: Zaustavite Netanjahua prije nego što nas sve poubija
Tokom vanrednog ministarskog sastanka u ponedeljak, Savet za saradnju u zalivu obznanio je aktiviranje svog Centra za rukovođenje vanrednim situacijama koji bi trebalo pažljivo da motri na nivo radijacije i da pojača koordinaciju između sistema za rano obaveštavanje. Savet je pozvao da se neprijateljstva smesta okončaju i osudio je Izrael zbog ‚potkopavanja‘ diplomatskih napora.
‘Diplomatski pristup je nužno potreban kako bi obe strane usmerio prema deeskalaciji, okončanju neprijateljstava i kako bi sprečio da se situacija istrgne kontroli i dovede do smrtno ozbiljnih i dalekosežnih posledica‘, izjavio je u utorak ministar spoljnih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Abdulah bin Zajed.
Saudijska Arabija stalno uverava Iran na svim nivoima – uključujući i putem telefonskog razgovora između prestolonaslednika Mohameda bin Salmana i iranskog predsednika Masuda Pezeškijana – da neće biti deo bilo kakve agresije na Islamsku republiku, kaže Ali Šihabi, saudijski intelektualac i komentator blizak kraljevskom dvoru.
No, Saudijska Arabija se priprema i za najgori scenario i MBS, kako je poznat de fakto lider ove zemlje, upozorio je iranskog ministra spoljnih poslova u oktobru da bi Rijad mogao odlučno da reaguje protiv bilo kakvog napada na svoja naftna postrojenja, dodaje Šihabi. U kraljevstvu postoji permanentna zabrinutost da bi širi sukob sa Iranom i njegovim ispostavama mogao iznova da vodi napadima na saudijsku energetsku infrastrukturu poput onih iz 2019. godine, kada su Huti iz Jemena, koji uživaju teheransku podršku napali ključna naftna postrojenja. Huti, koji su napadali brodove u južnim predelima Crvenog mora tokom dobrog dela prethodne dve godine, navodno da bi kaznili Izrael i njegove saveznike zbog rata u Gazi, mogli bi iznova biti iskorišćeni kao iransko sredstvo.
Povrh toga, zalivske države ozbino razmatraju šta bi dezintegracija iranskog klerikalnog režima mogla da znači za ovaj region, i šta bi mogao da donese haos koji sledi vakuumu moći u državi koja broji devedeset miliona ljudi.
Čak i ukoliko iranska vlada i vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnej prežive, dva zalivska zvaničnika privatno kažu kako bi postojeći vladajući sistem u zemlji teško mogao da ostane neokrnjen nakon žestokih udaraca koje je naneo Izrael. Jedan od njih kaže da bi bilo korisno za njegovu sopstvenu zemlju i šire za region ukoliko bi posvedočili usporavanje ili uništenje iranskog nuklearnog programa, ali ne ide toliko daleko da zagovara promenu režima.
UAE i druge zalivske države ostaju ‚raspoložene da postignu namirenje sa Iranom‘ kaže Abdulhalek Adbula, emiratski politikolog i viši istraživač na harvardskom Belfer centru.
Džefri Saks: Zaustavite Netanjahua prije nego što nas sve poubija
Ali zalivske države – bez obzira da li su u pitanju tradicionalno prema Iranu nevoljno raspoloženi Bahrein, Saudijska Arabija i UAE ili Oman i Katar, koji tradicionalno održavaju srdačnije odnose sa Teheranom – žele da ostanu izvan rata koji se odigrava iznad njihovih glava i nedaleko od njihovih obala.
Bez obzira na ishod najvećeg i najopsežnijeg neposrednog sukoba koji su do sada vodili Iran i Izrael, posledice po region će biti dugoročne.
Ovo je trenutak koji nosi sva obeležja velike prekretnice u istoriji Islamske republike i njenih arapskh suseda. U jednom trenutku, zalivske države otvoreno su optuživale Iran da želi da ih okruži svojom mrežom ispostava i čak su se indirektno sukobljavale u različitim prilikama, posebno preko militantnih grupa u Jemenu.
‚Dolazi do ozbiljnog preispitivanja kod pojedinih zalivskih država‘, kaže Aleks Vatanka, viši istraživač na vašingtonskom Bliskoistočnom institutu, baš uoči izraelske vojne intervencije prošle nedelje. One bi radije da potroše svoje zamašno bogatstvo na diversifikovanje svojih ekonomija i umanjenje zavisnosti od naftnog sektora nego da ‚budu zarobljene u svojevrsnom takmičenju nulte sume‘ sa Iranom, kaže.
Čak i nakon prošlonedeljnih događaja to je i dalje njihova ukupna pozicija. Ipak, neki zalivski zvaničnici možda ‚privatno iskazuju znake olakšanja‘ pošto prate kako Izrael eliminiše najviše članove iranskog bezbednosnog vođstva i razmatra moguću likvidaciju samog ajatolaha Hamneja, kaže Dina Esfandiari, vodeći bliskoistočni analitičar Blumberg Geoekonomiksa.
‘Oni su takođe i potpuno zastrašeni; ovo je vrag koji im je poznat‘, rekla je, misleći na sadašnji iranski režim. ‚Ukoliko on bude zbačen bez dobre alternative, zabrinuti su o onome što bi moglo doći nakon njega‘.
– izveštavanje su pomogli Pitar Martin, Aber Abu Oma, Sami Adgirni i Fione Mekdonald
Izvor: Bloomberg
