Piše: Aleksandar Živković
Predlaže današnji „Dan“ jelovnik za prve dane posta. Pogospodili smo se, postimo, eto, po jelovniku.
Drugi me u posne dane uzrujavaju pričom da nam post ništa ne vrijedi ako ne razumijemo njegov smisao. Ja se na to sjetih oca Rafaila Podmainskog kad je ono rekao: ko pita – zašto postiš? – takvog bi trebalo letvom po glavi. Zar u ovolikim nesrećama, nastavio je otac Rafa, treba objašnjavati zašto postiš?
To pitanje smisla posta nije se postavljalo kod starih Crnogoraca, kao ni kod ostalih Srba. Postimo zato što smo to mi, nijesmo Latini, da „mrsimo srijedu i petak“. Crkvena zapovjest je bila toliko utkana u narodni život, pa rekao bih i u njegovu ekonomiju (domaćinstvo), da postu nikakva „promocija“ uopšte nije bila potrebna.
A ta kućna ekonomija je diktirala „pravila posta“, oko kojih se sadašnji vjernici toliko spore. Post je, ovaj Božićni, dobro dolazio i da pripremljene namirnice izdrže zimu, što nije bilo lako. A utoliko je bilo teže što se za krsnu slavu iznosilo i posluživalo praktično sve što kuća ima. Knjaz Danilo je morao da ograničava slavljenje, dešavalo se da zbog proslave porodica potpuno propadne.
To krotko prihvatanje posta i neodustajno gošćenje na Slavi, bile su dvije stranice istog novčića.
Sigurno je da Crnogorci i Crnogorke, kako je to primjetio prota Milan Kostić, prvi profesor Bogoslovsko-učiteljske škole, nijesu znali propisane crkvene molitve, kao narod u Karlovačkoj mitropoliji, ali im to nije smetalo da žive punim crkvenim životom, kao što primjer posta pokazuje.
Prvi, za koga se zna da je namjerno prekršio post, prekršio, ali ne i ostavio, bio je knjaz Danilo.
A tek se krajem 19. vijeka pojavio, bilježi Šobajić, neki student iz Rusije koji je tamo primio socijalističke ideje i potpuno odbacio post. Cijela Crna Gora gledala ga je kao čudaka, ali sada izgleda zanimljivo kako su zapadne ideje kod nas dolazile preko Istoka.
I još nešto, Knjaževina i Kraljevina Crna Gora su se držale julijanskog kalendara. I on je utopljen u Jugoslaviju. Hoću da kažem, da je Božić dolazio prije Novog ljeta, kao što je red.
Sad držimo post i pravimo silne novogodišnje koncerte u sred njega. Gradovi se otimaju za „zvijezde“ koje bi da zasjene onu vitlejemsku.
E, da mi je ona letva oca Rafe…
