Za ovu godinu dana u resornom ministarstvu, Radulović se na djelu pokazao kao čovjek kulturne integracije, objektivne mjere, onaj koji podstiče temljne vrijednosti, uvažava razlike, ali one stvorene na bazi slobode ličnosti i temeljnih vriejdnosti, a ne one dirigovane ideološkom perspektivom.
Ovoliko podjela, nerazumijevanja, nepodnošenja, sužavanja mentalnog kapaciteta u javnom životu, nije se moglo desiti bez ideološki programirane kulture, navođene Vladom i direktno vođene ministarstvima kulture i prosvjete. Ti državni mehanizmi radili su precizno, ostvaraujući savršen apsurd – da je crnugorska kultura uništavala sopstvenu supstancu! Zamalo je bio otupio taj ideloški pritisak u vrijeme vlade Zdravka Krivokapića, ali evo opet. Kadar prethodne vlade u resoru kulture, kao direktor direktorata za podsticanje savremenog stvaralaštva, bio je pjesnik s međunarodnom reputacijom, Andrija Radulović.
Čudom se tamo i našao, jer nije bio član nijedne političke partije, ( član je , koliko znam Udruženja književnika Crne Gore i jedan od osnivača Književnog društva „Njegoš“). On je, što je važnije član nepodijeljene Crne Gore Njegoša i Marka Miljanova. Njegovo pjesničko stvaralašto nosi tu autentičnu Crnu Goru, kao i ubjedljive reflekse slovenskog i svjetskog pjesništva.
Za ovu godinu dana u resornom ministarstvu, Radulović se na djelu pokazao kao čovjek kulturne integracije, objektivne mjere, onaj koji podstiče temljne vrijednosti, uvažava razlike, ali one stvorene na bazi slobode ličnosti i temeljnih vriejdnosti, a ne one dirigovane ideološkom perspektivom. Pošto Radulović nije partijski čovjek, samim tim je bio u delikatnijoj situaciji, koja ga je u sadašnjoj Vladi preporučila za „odsterl“ sa mjesta direktora direktorata u ovom ministarstvu. Juče je krenula u javnost vijest, da je pjesnik Radulović, razriješen s ovog mjesta, a naravno i iz pomenutog ministarstva, definitivno.
U ovom gestu Ministarstva kulture, koje je najavilo svoj ultranacionalni kulturni koncept izborom Nacionalnog savjeta za kulturu, preslikala se partijska Crna Gora, minimalnog duhovnog kapaciteta i postojane mržnje, ne samo prema drugom i drugačijem, nego, što je najporaznije, i prema sopstvenom temelju, poričući prirodu kulture, kao složenog i polemičkog sadejstva sila koje teže višem postojanju i izmirenju.
Kako smo vidjeli juče, gestom micanja pjesnika Radulovića sa istaknutog mjesta u Ministarstvu kulture, vidimo samo retrogradni potez stare partijske prakse, koju smo gledali u poslenje dvije decenije, koja je ideološkom selekcijom kadrova, revnosno radila na podjeli i razaranju bića ovog naroda, sve pod pod plaštom „kulturne emancipacije“. Orvelovska literatura u crnogorskom iskustvu mogla bi imati nove podsticaje. Naravno da je u uvom razornom programu stradala srpska, njegoševska kultura, koja je za ovu jednosmjernu , partijsku Crnu Goru postala nepodnošljiva, upravo zato što je u njoj sačuvan temelj kulturnog pamćenja državotvornog naroda i državotvorne kulture Crne Gore.
Milutin Mićović
Izvor: IN4S
