Jedan crnogorski trajekt nosi naziv „Vasilije“. Drugome su dali ime „30. avgust“. Najavljeno je da stiže i treći
Spremaju se parlamentarni izbori u Crnoj Gori. Zakazani su za 11. jun. Partije kasne sa kampanjama jer se pregovaralo o koalicijama. Sve se radi zbrdozdolski. Zauzimaju se slobodne teritorije. Jedni govore o povećanju plata, drugi o pomirenju i zajedništvu, a mnogi se predstavljaju kao pravdoljupci. Moraju o nečemu da pričaju do izborne šutnje, pa biraju po principu “daj što daš”. Tako i nalaze kanale komunikacije. Koriste sve što im padne pod ruku. Aleksa Bečić i Dritan Abazović su zajedno u koaliciji (URA + Demokrate), a skrojili su slogan “Hrabro se broji”. Pucaju od hrabrosti i ljubavi iako su se ne tako davno međusobno optuživali i pljuvali, govorili o vezama sa mafijom i ukradenim milionima. Upravo zbog obostranog pljuvanja im je pao rejting, a glasači prebjegli kod drugih. Bilo je teških riječi, i najtežih. Ali prešli su preko svega Aleksa i Dritan, počeli su ljubav iz početka, pa prešli su na hrabrost.
Njihova lica su na brendiranom autobusu koji krasi i ispis “Autobus hrabrosti”. Hrabrost je na točkovima. Njihov slogan ima uporišta najviše u činjenici što je Dritanova URA zadužena za sektor bezbjednosti, a u Crnoj Gori je narod konačno dočekao da se hapse i procesuiraju korumpirane sudije i slobodni kriminalci. Narod Dritanu skandira: “Hapsi bandu, Dritane!” I on hapsi li hapsi. Neka hapsi sve što treba da hapsi, neka hapsi, i treba da hapsi. Ali hrabrost je otišla predaleko. Prešla je sa kopna na more. Izlila se.
Decenijama monopol na prevoz automobila trajektom na relaciji Kamenari–Lepetane drži izvjesni Ban, blizak i preblizak familiji Đukanović. Njegov monopol je trajao do 2023. godine kad je Dritan Abazović uletio u fajt sa Banom. Dalje nećeš moći. Naljutio se Ban, pa je njegova kompanija povukla trajekte, što je stvorilo ogromne gužve u Boki Kotorskoj. Ban se naplastio, vedrio i oblačio, pa mu sad može i biti da radi što ’oće. Vlada se snalazila, dovukli su nekoliko trajekta, izgledaju kao kršine, ali rade, kako-tako. Prešao je narod preko svega, pa će i preko trajekta. Jedan trajekt nosi naziv “Vasilije”. Drugome su dali ime “30. avgust”. Najavljeno je da stiže i treći.
Novi trajekt stiže iz Grčke. Do sad je nosio naziv “Telamon”, po kralju ostrva Selamine. Telamon je jurišao na Troju i za njega tvrde da je prvi ušao u grad prilikom pohoda na Troju. Bio je beskrajno hrabar, a i njegovi sinovi su bili čuveni po hrabrosti. Iz dobre je familije Telamon. Ali izgleda da se Telamonova hrabrost ne da mjeriti sa hrabrošću i lucidnošću crnogorskih političara i vlastodržaca, onih koji donose odluke, pa odlučuju i o tome kako će se nazvati taj novopridošli trajekt.
Odjeknula je vijest da će se novi trajekt koji “Morsko dobro” planira da stavi u funkciju tokom juna mjeseca, zvati ni manje ni više nego “Ruka pravde”. Ironija je da dva klana koja su zadužena za trgovinu kokainom dolaze upravo iz Boke, naravno, to su škaljarski i kavački klan. Kako li će se osjećati lokalni krimosi kad svoje skupocjene automobile stečene kriminalom budu ukrcavali na trajekt koji se zove “Ruka pravde”? Koju će pjesmu da pjevaju tokom vožnje trajektom? Možda će da preformulišu pjesmu u “Morem plovi jedna Ruka pravde”? Ili će pjevati divnu pjesmu jednog drugog Bana, Marijana Bana, koji je davno pjevao sa svojim bendom Daleka obala:
Ne, ne bojim se juga, ne bojim se bure
ne bojim se neba, dubine ni dna
podivljali valovi me uzalud jure
na krilima vjetra poletjet ću ja
Ne, ne mogu mi ništa, ne mogu mi ništa
sve prirodne sile i sav njihov bijes
ne mogu mi ništa ni žega ni kiša
na krilima vjetra ja nastavljam ples.
Zanimljivo je da i Elma Sinanović ima pjesmu koja nosi naziv baš “Ruka pravde” a stihovi su slikoviti:
Ruko pravde, moja mila
Ruka ti se pozlatila, pozlatila
Ruko pravde, drži mi pesnice
Daj mi snagu ranjene vučice
Da mu vratim suze i udarce
Da mi izdrži srce, da ne popusti
Svako vrijeme, pa i svaka vlast ostavlja svoje tragove u imenovanjima ulica i trgova. Glavni bulevar u Podgorici dugo je nosio naziv “Bulevar Lenjina”. Kao da je fora iz drame “Profesionalac” Dušana Kovačevića, Bulevar Lenjina danas nosi naziv Sveti Petar Cetinjski. Još jedna važna ulica u Podgorici zvala se “Moše Pijade”, danas je to Bulevar Ivana Crnojevića. Trg Ivana Milutinovića sada je Trg nezavisnosti.
Možda je došlo vrijeme da se ne sprdamo više, pa da ulice i bulevare nazivamo po brojevima. Praktičnije je, na jednu stranu parne avenije, na drugu neparne. Ili kao u Parizu, arondismani po brojevima. Ali ne, imamo mi ideja gomilu, ne trebaju nama brojevi.
Ruka iz filma “Adams Famili” zove se Ting. Ali stvar je u tome da dok Crna Gora iščekuje pravdu, izgleda da će prvo dobiti trajekt “Ruka pravde”. I to stiže iz antičke Grčke! Pravda je spora, ali vidjećemo koliko će biti brz trajekt “Ruka pravde”. Sve je kako treba. Nadajmo se da će Ruka pravde znati dobro da pliva u ovim našim mutnim vodama.
Đuro Radosavović
Izvor: Velike Priče
