Piše: Ranko Rajković
Predstavljamo vam katalog diktatora u kome možete pronaći prosvećenog i neprosvećenog diktatora, arijevskog diktatora, krvožednog diktatora, narko diktatora, tobako diktatora, uranijum-dijamant-kobalt-bakar diktatora, tuti-fruti diktatora, diktatora ideološkog i antiideološkog tipa, diktatora dinastičkog i antidinastičkog tipa, diktatora razbojničkog, multikoorporativnog, zabavljačko-klovnovskog tipa. Ovim spiskom se ne iscrpljuju ni vrste diktatora ni osnove diktatura. Diktatora je raznih zavisno od geografske širine i dužine na kojoj se nalazi leglo (država) diktatora. Diktatori se stvaraju, oblikuju i podržavaju na osnovu onoga čime određena država raspolaže počev od njenih prirodnih bogastava i strateških potencijala, preko istorijskih uticaja do stepena razvoja društva. Najrasprostranjeniji su proamerički diktatori.
Ta vrsta diktatora širokoručno je stavila na raspolaganje resurse svoje zemlje Americi u zamjenu za političku podršku i široku lepezu usluga koje diktatorima dolaze od američkih javnih i tajnih službi. Diktatori traže da im se zadovolje apetiti za novcem, luksuzom, nastranostima, bespogovornim vladanjem i ličnom sujetom. Vratite se na sam početak teksta i iz kataloga diktatora izaberite onu vrstu diktatora koja je po mjeri Crne Gore. Izaberite kojoj vrsti pripada crnogorski diktator imajući u vidu dostignuto bogastvo, luksuz, obrazovanje, sujetu, osvetoljubivost, brzinu kojom mijenja kapu to jest saveznike ne zaboravljajući pritom bazu iz koje se crpi lično bogastvo, moć i osnova diktature.
Imajte u vidu da su tokom višedecenijskog, diktatorskog upravljanja Crnom Gorom do izražaja najviše dolazila švercovanja, potkupljivanja, zastrašivanja i surova eliminisanja političkih protivnika. U drugom planu je bilo gušenje osnovnih ljudskih prava i sloboda, potiskivanja i progoni disonantnih političkih tonova, razvoj apologetike diktatoru. Te stvari se nijesu našle u pozadini zbog potreba samog diktatora već zbog nedoraslosti Crne Gore kao rodovsko-plemenskog društva da dostigne svijest o značaju ljudskih prava i sloboda, obrazovnih, intelektualnih, kulturnih potreba države. Za to zabrinjavajuće i zbunjujuće stanje društva diktatora treba osloboditi od odgovornosti. Nije mu kumovao. Zatekao ga je.
Sticanjem državnosti Crna Gora nije postala država. U maloj zemlji gdje bi svaki čovjek morao biti dragocjen otvorilo se poprište na kom je ukupno stnanovništvo satjerano u ćošak s ciljem da se izjasni da li je za diktatora ili je protiv diktatora. Ko je bio protiv diktatora evidentiran je kao neprijatelj Crne Gore, njene istorije i državnosti. Ko je bio za diktatora knjižen je kao crnogorski patriota. Protivnici diktatora proglašeni su izdajnicima države ne od strane sponzora diktature već od domaćih podržavalaca bahatosti i beskurpuloznosti diktatora.
U Crnoj Gori na snazi je pravilo – Diktator jeste ali smo ponosni na njega jer je 100% naš diktator. Diktator je beskompromisan borac za našu novu istoriju, jezik, crkvu koji nastaju kao produkti obnovljene državnosti. Naš diktator nam je izdiktirao domaće zadatke u procesu stvaranja države, crkve, jezika na čemu smo mu zahvalni. Što se to stvaranje ne poklapa sa nazorima i standardima civilizovanog, moralnog, tolerantnog i prosvećenog društva ne treba da nas brine jer mi smo svoji na svome a oni koji se tako ne osjećaju slobodno mogu da se sele. Mi ćemo im u tome čak i pomoći. Vjekovima se Crna Gora razvijala pod maksimom – svoji na svome sa svojim diktatorom na čelu države. Od kada postojimo od diktatora smo zavisili, diktatorima se priklanjali i divili. Kada branimo diktatora mi ustvari branimo sve svoje loše identitetske crte, bolna istorijska razdoblja, nakaradne ideološke nazore i predrasude. Još nijesmo shvatili da je upravo diktator najočigledniji dokaz da ne postojimo kao država.
