Kada je prije neki dan Andrija Popović – Pura, poslanik LP u crnogorskom parlamentu tamo predložio raspravu o zakonu protiv fašizma i upotrebe fašističkih obilježja ( tako nekako ), i kad je taj predlog, blago rečeno, odignorisan od poslanika, razlijegao se žal sa dps-ovskih portala i iz glave ”nezavisnih intelektualaca”. Na temu: kako je moguće da nova vlast ne želi zakon protiv fašizma? Kako naši parlamentarci nijesu imali sluha za suptilan anti-fašistički predlog bivšeg golmana?
Ne ulazim ovdje u teorijske opservacije oko toga šta je fašizam i koja ga politička banda ( narodski rečeno: strana ) u Crnoj Gori danas najviše baštini. Ne ulazim ni u nivo neznavenosti predlagača Popovića, niti u nivo licemjerja onih koji ”plaču” za propalim predlogom. Ukazao bih samo na nekoliko mogućih posljedica eventualne primjene Purinog zakona.
Među prvima bi Popovićeva partija morala da obustavi pjevanje čuvene ”E viva” – italijanskog fašističkog uzvika. A da ne govorim o tome koliko bi se, primjenom ovakvog zakona, skratio muzički repertoar na veseljima ”suverenističkih” družina, koje, svako malo, pjevaju istu pjesmicu, nastalu u Crnoj Gori sa dolaskom Musolinijevih armada. Šta bi pjevale novo-komite na sportskim borilištima, kada bodre ”Montenegro”?
Potom bi morali da skidamo cerade i bijelom bojom farbamo zidove na kojima se nalazi lik Krsta Zrnova Popovića, nesumnjivog saradnika italijanskih fašističkih trupa u Crnoj Gori. Pa bi, sa tim u vezi, bili prinuđeni da iz evrovizijske konkurencije izbacimo serenadu ”Ko to sinoć, ko to sinoć…”
I da stanem na pitanju državne himne, kojoj bi Popović, ovakvim predlogom zakona, donio makaze – po sred nje!
Milija Todorović
