Piše: Mirko Dautović
Zlato je omiljena boja i materijal za enterijer Donalda Trampa, tzv. uma izvan kutije, a pejdžer je simbol trijumfa izraelske obaveštajne službe u ratu protiv Hezbolaha
Nije prošlo ni mesec dana od inauguracije Donalda Trampa, a SAD i ostatak sveta se tresu od njegovih planova rešenja. Te ideje su poplavile sve informativne kanale i malo vremena ostaje za bilo kakve druge vesti koje nije napravio Donald Tramp. Bilo je već dana kada njegove jutarnje odluke analitičari i novinari nisu stigli da obrade a stigao je novi kontingent haosa i nereda. No, akcije kad-tad proizvedu reakcije, i bude li nastavio ovolikom brzinom da ruši sistem, ostali igrači u sistemu i oni koji su van sistema će morati da naprave zajednički front ne bi li obuzdali mahnitu američku imperiju.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je sredinom prošle nedelje stigao u Belu kuću gde je domaćinu poklonio simbol saradnje Trampa i Izraela, pejdžer od zlata. Zlato je omiljena boja i materijal za enterijer Donalda Trampa, a pejdžer je simbol trijumfa izraelske obaveštajne službe u ratu protiv Hezbolaha. Sedamnaestog septembra prošle godine, hiljade pejdžera širom Libana, neki u rukama članova Hezbolaha, neki u rukama civila, su eksplodirali. Četrdeset i dve smrti, 3.500 ranjenih, od kojih su mnoga deca kojima su pejdžeri eksplodirali u lice ili razneli šaku. Infanticid koji Izrael sprovodi u Gazi je mnogo učinkovitiji, ali mu još uvek fali „zaštitni znak“ koji bi se mogao pretočiti u zlatni poklon za predsednika koji „misli izvan kutije“, kako oduševljenici Trampom opisuju njegove ideje.
Tramp gradi, drugi plaćaju
Plan za Gazu je upravo primer razmišljanja van kutije, odnosno van okvira do sada zamislivog. Palestincima će se omogućiti dobrovoljno iseljavanje, jer „ko bi hteo da živi u ruševinama“, kako je pitao Tramp. Sazidaće im se negde između jednog i dvanaest novih gradova u Egiptu i Jordanu, za šta će pare dati „obližnje bogate države“, što su valjda Saudijska Arabija, Ujedinjeni arapski emirati, Katar, Kuvajt? Američki vojnici će zauzeti Pojas Gaze, „Amerika će posedovati Gazu“, ukloniće sva neeksplodirana sredstva, ukloniti šut i ruševine, podići novi grad, rivijeru za sve ljude ovoga sveta. Luksuzni kondominijumi sa spa, bazenom, šoping-molom, i penthausom sa pogledom na polja smrti. Genocid sa pet zvezdica. Dok je Tramp izlagao plan, sa Netanjahuovog lica se nije skidao smešak Volandove mačke. Spasen je. On zna da je plan glupost, koju će Palestinci i Hamas odbiti. Moći će uskoro da otpočne napade na Gazu, ali ovog puta u ime spašavanja Palestinaca koji žele „dobrovoljno da odu“. Opstaće mu koalicija, a Izrael će uskoro opet anektirati palestinsku zemlju.
Mirko Dautović: Zapisi iz Bejruta, grad u kojem život ne može da stane
Da li je plan realan? Ne. Niti Amerika ima vojne i finansijske kapacitete da su upusti u tako nešto, niti ima volje. Tramp je izabran kako bi iščupao Ameriku iz skupih prekookeanskih avantura, ne da pošalje američke vojnike u rat sa Hamasom. Niti su zemlje domaćini, Egipat i Jordan, voljne da prime pet miliona Palestinaca. Obe zemlje su osudile ovu ideju, jordanski ministar spoljnih poslova, Ajman Safadi, je čak rekao da bi izgon Palestinaca bio objava rata Jordanu. Arapski mediji su preneli da bi Jordan objavio rat Izraelu u tom slučaju, premda zna da taj rat ne bi mogao biti dobijen, osim ukoliko okolne arapske zemlje ne priteknu u pomoć. Demanti nije stigao, a ove nedelje će jordanski kralj Abdulah II posetiti Belu kuću i razgovarati sa „umom izvan kutije“.
Ni Saudijska Arabija nije voljna da plati za etničko čišćenje Palestinaca. Princ-regent, Mohamed bin Salman, koji još uvek nije kralj, želi da prizna Izrael i palestinsko pitanje ga ne zanima. Zanimaju ga investicije i modernizacija zemlje sa izraelskim kapitalom i tehnologijama. On je, međutim, potpuno odsutan iz saopštenja koja dolaze od Saudijaca. Umesto njega, ali u njegovo ime oglasili su se ministar spoljnih poslova Fajsal bin Farhan, i, intrigantno, princ Turki bin Fajsal. Osamdesetogodišnji princ bin Fajsal je možda najsposobniji član kraljevske porodice. Sin kralja Fajsala, ubijenog pre tačno 50 godina, princ Turki je 22 godine vodio saudijsku obaveštajnu službu, od 1979. do 2001, a potom bio ambasador i u Londonu i u Vašingtonu. Pojavio se kod Kristijane Amanpur na CNN-u, noseći prašnjavu, požutelu palestinsku maramu, crno-belu kefiju, umesto belo-crvenog saudijskog šemaga. Trampov plan je nazvao „sumanitim etničkim čišćenjem“ posle kojeg nikakva normalizacija odnosa između Rijada i Tel Aviva neće biti moguća.
Nakon ovoga, Netanjahu je u jednom televizijskom nastupu rekao Saudijskoj Arabiji da ona može da skući sve Palestince. „Kad već imaju toliku zemlju, neka daju neki njen deo Palestincima kao dom.“ Ovu izjavu su osudile sve arapske zemlje Bliskog istoka, izuzev Sirije koja ima svoje probleme.
Trampov plan su pokušali da ublaže njegovi saradnici, ali on ne da da ga kontroliše njegovo osoblje. U ponedeljak je ponovio da će Amerika posedovati Pojas Gaze i od njega napraviti rivijeru. „Um van kutije“ je samo van kutije državničkog razmišljanja. Ali ne deluje da je sposoban da pojmi bilo šta van kutije transakcionog i surovog razmišljanja njujorškog trgovca nekretninama. Alternativno, možda je ideja o etničkom čišćenju prva ponuda Arapima. Nešto što bi trebalo da ih šokira, što sada neće prihvatiti, ali što bi možda mogli u budućnosti, jer će u budućnosti situacija biti još gora.
Nasleđe cionizma
Trampov plan, iako neostvariv u celosti, je zapravo plan koji su cionistički ekstremisti izložili 2024. Traje primirje između Hamasa i Izraela, i u nedelju je sprovedena peta runda razmene talaca, a trebalo bi uskoro da se pređe u drugu fazu primirja, o kojoj se pregovara u Dohi.
Fajnenšel tajms: Ekstremisti predvode Netanjahuov pristup ratu sa Hamasom
Nakon četiri razmene u kojoj su oslobođeno 13 izraelskih i pet tajlandskih državljana, svi u relativno dobrom zdravstvenom stanju, u petoj razmeni su oslobođena tri Izraelca koji su izgledali vidno mršavi, izgladneli. Taj prizor je šokirao izraelsko javno mnjenje kojem mediji sada ponavljaju narativ o palestinskim čudovištima koja tretiraju Izraelce kao nacisti Jevreje u Aušvicu. O tome da su ostali taoci bili uhranjeni, kao i okolnostima humanitarne katastrofe koju je Izrael izazvao blokadama humanitarne pomoći, nema reči u Izraelu. Javnost se priprema za obustavu primirja i povratak ratu. Izraelski ministar odbrane je izjavio da će otvoriti punktove za Palestince koji žele da napuste Gazu.
Istovremeno, sprema se aneksija Zapadne obale. Na istoj onoj konferenciji za štampu sa Netanjahuom, Tramp je rekao da će u naredne četiri nedelje odlučiti da li će SAD priznati aneksiju, dodajući da se mnogim ljudima sviđa ta ideja. U ljude se ne ubrajaju Arapi. Izrael od sredine januara bombarduje palestinske gradove na Zapadnoj obali. U Dženinu i Tulkaramu je u izbeglištvo naterano 26.000 ljudi, po istom receptu kao i u Gazi. Teško je zamisliti ko bi mogao da spase Palestince od sigurne smrti ili progona.
Međunarodne institucije svakako ne. Tramp je uvek sankcije protiv Međunarodnog krivičnog suda i glavnog tužioca, Britanca Karima Kana, koji je podigao optužnicu za ratne zločine protiv Netanjahua. Ubuduće će finansiranje ove institucije uobičajenim načinima biti onemogućeno. Sankcije su osudile 79 članica UN-a, uključujući i američke saveznike u Evropi. Srbija, čiju diplomatiju vodi ministar Marko Đurić, nije stala u odbranu međunarodnog prava na koje se toliko poziva, što je u skladu sa interesima jedne satrapije. Možda su Srbiji važniji interesi NIS-a ili izgradnja hotelskog kompleksa Džareda Kušnera na mestu Generalštaba…
Izvor: Novi Magazin
