Piše: Željko Šapurić
Porodica Šobajić, koja se iz Bjelopavlića doselila u Nikšić 1877. godine, odmah nakon oslobođenja od Osmanskog carstva, ubrzo je postala začetnik i nosilac kulturnog i prosvjetnog života grada pod Trebjesom.
Ljudi od pera i misli, umjetnici i preduzetnici – braća Maksim, Panto, Šćepan i Boško, kao i njihovi potomci, naročito Simo, Branko, Ilija i Petar – već krajem 19. i u prvoj polovini 20. vijeka postavili su temelje kulturnog i javnog života starog Nikšića.
Njihov doprinos bio je presudan u oblikovanju građanskog duha grada i njegovom prerastanju u značajno kulturno središte. Upravo zahvaljujući njihovoj viziji i inicijativi, Nikšić je počeo da dobija obrise modernog urbanog prostora.
Porodica Šobajić ostavila je dubok i neizbrisiv trag u kulturnom, prosvjetnom, privrednom i javnom životu grada. Njihova preduzimljivost i sposobnost da organizuju institucije bile su ključne u transformaciji nekadašnje turske kasabe u moderan grad sa razvijenim kulturnim sadržajima.
Kako je za „Dan“ kazala direktorica JU „Muzeji i galerije Nikšić“ Vesna Todorović, cjelovita slika o značaju ove porodice zahtijevala bi obimna istraživanja i sistematizaciju njihove bogate zaostavštine.
– Neophodno je sakupiti sve što su ovi utemeljivači urbanog i kulturnog života Nikšića napisali i objaviti u okviru Sabranih djela porodice Šobajić – istakla je Todorović.
Maksim i Boško – Bekica Šobajić osnovali su 1881. godine Društvo nikšićke čitaonice, iz kojeg su proistekli prvo pozorišno društvo, knjižara, pjevačko društvo i časopisi. U to vrijeme u gradu su organizovani i prvi koncerti, balovi, fotografske i bioskopske predstave.

Maksim Šobajić je bio pjesnik, hroničar, arheolog amater i sakupljač narodnih umotvorina. U djelu „U moje doba“, objavljenom posthumno u izdanju njegovog sinovca Petra, ostavio je dragocjeno svjedočanstvo o porodici i vremenu u kojem je živio, pružajući upečatljivu sliku razvoja Nikšića.
Boško – Bekica Šobajić je bio istaknuti kulturni i društveno-politički radnik, predsjednik Društva nikšićke čitaonice i jedan od pokretača Dobrovoljnog pozorišnog društva. Bio je dramski pisac, glumac i reditelj, kao i saradnik listova „Nevesinje“ i „Onogošt“. U njegovoj režiji nikšićki diletanti su 1892. godine, na Trebješkoj glavici, izveli Gogoljevog „Revizora“, dok je osam godina kasnije izvedena drama „Opsada Nikšića“. Predstavi je prisustvovao i knjaz Nikola I, koji ga je 1895. godine odlikovao Krstom IV reda Danilovog ordena.
Simo Šobajić je bio političar i narodni poslanik, jedan od osnivača Zanatlijsko-radničkog udruženja i pozorišnog društva, kao i osnivač i urednik lista „Narodna misao“. Bio je publicista, pjesnik i pripovjedač, autor studije „Crnogorci“ (1910) i zbirke pripovijedaka „Iz kršnog zavičaja“ (1912).
Branko Šobajić je bio umjetnik i privrednik, ali i pionir kulturnog života Nikšića. Podigao je pržionicu ječma, strugaru i parni mlin, a kao prvi nikšićki fotograf autor je najstarije razglednice grada iz 1900. godine. Bio je vlasnik prvog bioskopa, organizator koncerata i balova, kao i pokretač muzičkog života kroz tamburaški zbor i pleh-muziku. Svirao je više instrumenata i bio aktivan kao glumac.
Ilija Šobajić se ubraja među najznačajnije crnogorske akademske slikare, grafičare i pedagoge. Školovao se u Beču i Parizu, a posebno je poznat kao autor nacrta prvog crnogorskog novca – perpera. Ilustrovao je i jubilarne poštanske marke, a za svoj rad odlikovan je Danilovim ordenom. Galerija u Nikšiću danas nosi njegovo ime.
Petar Šobajić je bio antropogeograf, etnolog i etnograf, saradnik Jovana Cvijića. Njegovo djelo „Nikšić – Onogošt“ (1938) predstavlja nezaobilazan izvor za proučavanje istorije i porijekla stanovništva ovog kraja.
Nasljeđe porodice Šobajić ostaje trajno utkano u identitet Nikšića – kao svjedočanstvo da vizija, znanje i posvećenost pojedinaca mogu oblikovati sudbinu čitavog grada.
Izvor: Dan
