Uprkos svim razlikama, mimoilaženjima i sporovima dužni smo da se izborimo da zajednička Crna Gora novim naraštajima prestane da nameće: državu bez demokratije, identitet bez istorije, komuniste bez konkurencije.
Postulat broj 1:
Prvo država pa demokratija
Ovaj postulat proklamovan je 15 godina prije postizanja pune državne nezavisnosti Crne Gore. Stvarali smo državu bez demokratije, bez poštovanja prava na izbor i bez uvažavanja različitog mišljenja. Budućom državom prijetilo se svima za koje se pretpostavljalo da na referendumu o nezavisnosti neće glasati za ono što vladajuća partija nameće. Zastrašivani su svi koji su se usudili da misle mimo proklamovanog postulata. Projektovano je da država živi i razvija se u sferi ideoloških floskula. Oblikovana bez kulture dijaloga i kulture sumnje, sa unaprijed zacrtanim patriotama i izdajnicima, država nam se vrlo brzo pretvorila u bastion jednog čovjeka i šačice ljudi oko njega. U nju demokratija ne samo da nije mogla ni priviriti već je proglašena i za opasnog državnog neprijatelja.
Postulat broj 2:
Uspostaviti što brže crnogorski identitet mimo sagledavanja istorijskog bića naroda
Identitetska pitanja su promovisana ekspresno po dobijanju državne nezavisnosti. Izjednačena su sa patriotizmom. Propagiran je patriotizam podstaknut isključivo partijski projektovanim identitetom. Zanemarene su istorija, tradicija, kulturna baštinu, porodična nasleđa i odnosi. Partijski program je postavljen iznad svega. Od strane partije zadatom, crnogorskom identitetu, počela se prilagođavati nacionalna i opšta istorija. Brzinskom brzinom konstruisan je transistorijski državni kolosjek dug ni manje ni više nego hiljadu godina. Bez ikakve podloge, oslonaca, potpornih tačaka, mostova, skretnica i usputnih stanica građani su pozvani da uživaju u virtuelnim događajima hiljadugodišnje državnosti Crne Gore. Po tom kolosjeku vozili su se uglavnom privrženici vladajuće partije ali i ne mali broj neinformisanih znatiželjnika. Iako nijesu kopornuli s mjesta uveliko su uživali u voznom redu, odnosno u istorijskom kalendaru koji je sadržavao imena nekoliko rimskih naseobina, pokojeg lutajućeg feudalaca, vazala, nekoliko nepotvrđenih, oružanih čarki i dvije nesumnjive i autentične dinastije s naših prostora (Crnojevići i Petrovići). Zgomilane i neprotkane životnim realnostima i opipljivim svakidašnjostima počele su nas opijati etape našim željama prilagođene istorije. Iz na taj način konstruisanog postulata proizišla je samodovoljnost, egocentrizam i zatupljenost naroda. Na sve strane pokuljalo je neznanje i ispoljili se neprijateljski stavovi prema najbližem rodu.
Na Mediteranu, pisao je veliki francuski istoričar Fernan Brodel, tvoja istorija je istorija tvog susjeda. Umjesto analistima tipa Brodela istorijsku nauku smo prepustili partijskim aparatčicima. Umjesto da baštinimo kulturno nasleđe i duh prosvećenosti koji je podrazumijevao i životne oskudice i sukobe i kulturno civilzacijske dodire mi smo svojim aktivnim neznanjem degradirali upravo ono bogato identitetsko nasleđe koje se poslije rata našlo u granicama sadašnje Crne Gore.
Na cjelokupnoj državnoj teritoriji agresivnim neznanjem iskompromitovali smo prirodne prožetosti jezika, kultura, običaja, mentaliteta. Sve to smo radili na račun afirmisanja u partiji smišljenog multikulturalizma, multikonfesionalnosti i glasovite hiljadugodišnje državosti Crne Gore, najduže državnosti u Evropi a možda čak i u cipan cijelom svijetu.
Postulat broj 3:
Nipošto ne dozvoliti da komunisti izgube vlast jer će umjesto njih doći četnici
Zavisno od situacije, treći postulat nam je počesto bio i na prvom i na drugom mjestu. Predstavljali smo ga kao visoko uzvišeni ideal kad god je bio ugrožen i najmanji interes Demokratske partije socijalista. U ime tog postulata Demokratska partija socijalista kao politički naslednik Saveza komunista Jugoslavije i predani čuvar sedmodecenijskog jednoumlja zastrašivala je narod četnicima. Činjenica da su četnici iščezli, odnosno u zbjegovima odstupili kao poražena vojska s naše teritorije još 1945. godine nikoga nije uspjela zainteresovati. I dan danas poslije sedamdeset godina sve svoje snage trošimo na priče o nadolazećem fašizmu i borbenom antifašizmu koji će u državnom interesu zaustaviti tamo neke imaginarne četnike. Kako mogu iz neznanih grobova rasutih po zbjegovima od Vezirovog mosta u Podgorici do Zidanog mosta u Sloveniji ustati mrtvi ljudi i domoći se vlasti u Crnoj Gori?
Jasno je da smo držeći se prva dva postulata državu pretvorili u duhovnu i kulturnu pustinju. U pustinji se često vidi ono što ne postoji. Taj fenomen se naziva fatamorganom. U CG pustinji mi vidimo fašizam i antifašizam i naravno četnike s tvrdim č. Događa nam se ono što se događa ljudima koji koji su žedni i izmrcvareni lutanjima po pustinji. Pred našim očima iskrsavaju fatamorgane.
U kolopletu kvaziistorije i šarenih laža žedni smo realnosti i očiglednosti. Izmrcvareni borbama oko identiteta projektovanog partijskim programima lutamo po pustinji bez pribježišta za zdrav razum. Vrtimo se ukrug suočavajući se sa sopstvenim izmišljotinama, obmanama i opsjenama.
Jasno je da Crnu Goru upropašćavaju gore zacrtani postulati. Slobodnomislećim ljudima oni su odbojni. Onima koji ih doživljavaju kao državna dostignuća daju inspiraciju za motivacione nastupe i govore. U svakom slučaju ti postulati nas guraju u sukobe, donose nam pometnje i bezizlaze.
Uprkos svim razlikama, mimoilaženjima i sporovima dužni smo da se izborimo da zajednička Crna Gora novim naraštajima prestane da nameće: državu bez demokratije, identitet bez istorije, komuniste bez konkurencije.
Ranko Rajković
