Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Reče mi jedan čovjek, da to što su nekoć spaljivali lutke sa likom Vesne Perović, Dritana Abazovića i drugih političara, da je to jedno, a spaljivanje lutke sa likom jednog pisca/književnika, nešto sasvim drugo.
Jer, kao, ovo prvo je legitimno i poželjno, a ovo drugo mu više dođe nešto kao inkvizitorski. Gušenje slobodne riječi, šta li?
U cijeloj toj priči Nikolaidis mu dođe kao neki Salman Ruždi. Čak su mu i „ultrasi DPS“ koji se kriju pod lažnim nazivom „navijači crnogorske reprezentacije“ posvetili dirljiv transparent.
Ali avaj, pomenuti lutak nije baš neki vrli književnik, koliko je svakodnevni komentator političkih i međustranackih zavrzlama. Više je on huškač na podjele i mrzitelj određenih etniciteta, nego spisatelj proze i poezije.
Konačno, on se više bavi političkim temama nego polovina ovdašnjih političara. I sve to – za pare. Kolumnista, savjetnik ljudi iz državne uprave, član kojekakvih odbora…. Ne znam ima li elemenata da se nazove književnikom, ali da ga tretiramo kao faktor politike – zbilja je zaslužio.
Do čitanja u sljedećem broju….
