Piše: Pera Marković
Dakle, Vučić i ekipa moraće konačno da javno prihvate ili da se javno odreknu Jeremićeva „četiri stuba“ spoljne politike zbog kontrole potrebne atlantističkoj propagandi i većeg opterećenja građana troškovima za energiju.
Član Predsedništva SNS Marina Raguš rekla je u petak 9. aprila, posle sednica Predsedništva i Glavnog odbora SNS, da se na njima vodio iscrpan unutarstranački dijalog o spoljnopolitičkoj orijentaciji Srbije kao i da je vreme da se o tome pokrene najširi, ne samo stranački, već i društveni dijalog na koji sve stranke već poziva Vučić.
„Mislim da su ovo vremena, geopolitička situacija ukazuje na to, kada svako od onih koji su javni poslanici u današnjoj Srbiji moraju da kažu svoj stav, gde to mi svi vidimo Srbiju, i neka većinska Srbija onda odluči. (…) Reč je o identitetskom pitanju, o pitanju vrednosti, o svemu onome što nas kao Srbiju koja ima teško breme, koja je prošla u proteklih deceniju sve što je prošla, a mi u poslednjih godinu i po dana, pravi pakao. Iako nije jasno baš zašto, premda svima je jasno kada imamo prilike da vidimo brojne primere raznih zemalja na tlu Evrope kakav je trend.“
Bilo je jasno od samog početka pokreta „Srbija protiv nadstrešnice“ 2024. godine da je spoljna politika jedino predizborno pitanje koje razlikuje vladajuću delegitimisanu elitu od opoziciono-novokomponovane elite. To je političko-propagandni izbor između vrste spoljnog izgleda države: sa jedne strane razbarušena (građanisti bi rekli musava) samostalnost, sa druge doterano (nacionalisti bi rekli nalickano) zajedništvo sa EU.
Ali ispod političke propagande u vezi „predizbornih tema“ i „društvenog dijaloga“ stoje skriveni ciljevi atlantističkih centara moći i novca. Zapravo se pojavila ucena iz EU: zapadni mediji su objavili da bi Srbija mogla da izgubi oko 1,5 milijardi evra finansijske pomoći iz EU fondova namenjenih zemljama kandidatima za članstvo u EU, jer je Evropska komisija zauzela oštriji stav prema njoj zbog odnosa sa Rusijom. Stoga se očekuje da će uslediti pojačani pritisak na Vučića da se odustane od dosadašnje politike prema Rusiji (odnosno Jeremićeva „četiri stuba“), kao i da protera ruske medije i odrekne se jeftinijeg ruskog gasa, što je u suštini pravi razlog odluke u Briselu, iako se formalno ističu „demokratija i ljudska prava“.
Ovakve odluke SNS i naprasni benigni Vučićevi pokušaji uspostavljanja međustranačkog dijaloga pokazuju smer u kojem će SNS ići u predizbornu kampanju, nazovimo ga orbanovski, koji će međutim u praksi biti mlak i slab jer Srbija nema manevarski prostor za odlučivanje u odnosima sa EU koji jemči članstvo države u EU. Izbori u Mađarskoj su u tom smislu mogući prost predložak domaćih vanrednih parlamentarnih izbora ove godine.
Na pitanje zašto će SNS ići ovim smerom odgovor daju vrlo jednostavne činjenice koje nemaju nikakve veze sa Vučićevom bliskošću sa Orbanom. Sa jedne strane, to je zaštita stanovništva od dramatično skupljih troškova energenata, primarno zemnog gasa, dok je sa druge strane pitanje društvene stabilnosti obzirom na obim podrške koju Rusija uživa u Srbiji.
U ekonomskom smislu, Srbija ima 56 javnih toplana (ne uzimajući u obzir kotlarnice u javnom i privatnom vlasništvu) koje su sve na zemni gas (osim nekoliko manjih koje koriste pelet iz ostataka šumske mase), od kojih zavisi rad celog javnog sektora (javna uprava, sudovi, školstvo, zdravstvo, sve ustanove kulture i dr.) i celokupno kolektivno stanovanje, kao i značajne privredne kapacitete u javnom i privatnom vlasništvu orijentisane na zemni gas (npr. tri cementare). Privlačenje stranih investicija, kao izuzetno važna poluga vlasti SNS, postalo bi mnogo teže ili nemoguće. Za sve to je sadašnja polovina tekuće berzanske cene zemnog gasa pitanje normalnog funkcionisanja tokom najmanje polovine godine, a za neke i pitanje opstanka.
Marinko M. Vučinić: Rajetinska politika i slugeranjstvo A. Vučića
U političkom smislu, u Srbiji na rusofobnoj politici nije moguće održati nikakvu političku i društvenu stabilnost, pa čak ni normalno funkcionisanje bilo kakve vlade. U slučaju neke rusofobne vlade Srbiju čeka bugarski scenario vanrednih izbora više puta u toku godine, osetno jačanje i uobličavanje nacionalističke i narodnjačke desnice, a moguće i ozbiljni sukobi između rusofilnih protesta i policije.
Ostaje nam da gledamo kako će vladajuća struktura u Srbiji odgovoriti na ovakvo stanje do izbora, a posle njih će sve zavisiti od novog saziva Narodne skupštine.
