U vezi reakcija na inicijativu da Skupština Crne Gore (dalje: Skupština) konstatuje ništavost: Ukaza o raspuštanju 27. saziva Skupštine Crne Gore broj 01-226 od 16 marta 2023. i Odluke o raspisivanju prevremenih izbora za poslanike u Skupštini Crne Gore broj 01-235 od 17. marta 2023. za 11. juni 2023. kao pojedinačnih pravnih akata Predsjednika Crne Gore (dalje: PCG) i vapaj da je jedino sud nadležan treba naglasiti:
1) Ukaz i Odluka PCG su pojedinačna pravna akta (V. Uvod u pravo prof. Dragan Mitrović, 2015. peto izdanje, PF Beograd, 213), dakle to i brucoši znaju, pa bi svaki ustavni sud mogao donijeti odluku isključivo o odbačaju predloga za ocjenu ustavnosti;
2) Ukaz i Odluku kao pojednična pravna akta ne može ocjeniti Ustavni sud jer to nije u njegovoj nadležnosti i u članu 149 Ustava piše: Ustavni sud odlučuje: o saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima; o saglasnosti drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i zakonom.
3) Ukaz i Odluka ne mogu biti predmet ustavne žalbe (stav 3) jer se ona izjavljuje zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom po iscrpljivanju svih djelotvornih pravnih sredstava, biloo bi apsurdno;
4) Jedino za šta je Ustavni sud nadležan po (stav 4) je da ocijeni da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav što je sada bespredmetno, jer je svrha toga postupka razrešenje PCG a on je izgubio na izborima, pa se nema ko razrešavati. Ustavni sud je nenadležan i po Zakonu o ustavnom sudu.
5) Upravni sud je nenadležan iako su to pojedinačna pravna akta jer su norme ispod rubruma: „Isključenje vođenja upravnog spora“ jasne: u članu 13 Zakona o upravnom sudu piše: „Upravni spor ne može se voditi protiv akta: donijetog u stvari u kojoj neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja, odlučuje Skupština Crne Gore i Predsjednik Crne Gore.“
6) Kako je izričito isključeno vođenje upravnog spora, to se protiv ne može voditi ni parnični postupak pa u definitivnom sižeu ne postoji nadležnost ni ustavnog, ni upravnog ni parničnog suda o čemu govore i odluke i pravni stavovi Ustavnog i Vrhovnog suda CG i valja se složiti da ne valjalo u 21. vijeku praviti sad nekakav – revolucionaran sud.
Odluke Skupštine su akta predstavničkog tijela naroda a po naravi pravno-politička akta, po političkoj volji, izraženoj pri glasanju i ne mogu biti predmet kontrole suda. Odluke Skupštine su nepobojne u svim sudskim postupcima jer Skupština predstavlja suverenitet naroda i ispitivanje redovnih sudova odluka Skupštine nije moguće, jer bi to bilo miješanje u ustavna ovlašćenja Skupštine pošto po čl. 11 Ustava, vlast je uređena po načelu podjele na zakonodavnu, izvršnu i sudsku i da počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli i da je ograničena ustavom i zakonom. Niko ne može osporiti tu odluku Skupštne, jer je to akt najvišeg zakonodavnog tijela donijet na osnovu ustavnih ovlašćenja, pa pošto smo utvrdili da se Ukaz i Odluka PCG ne mogu pobijati pred sudom, ni Ustavnim po članu 149 Ustava što je njegova izvorna ustavna nadležnost,a nadležnost Skupštine je definisana članom 82 Ustava pa predložena Odluka jeste i legitiman i legalan akt Skupštine koja predstavlja suverenitet građana da reuspostavi poremećenu ravnotežu koju je ultra vires narušio bivši PCG tim Ukazom i Odlukom.
Nije prihvatljiv ni politički narativ da Skupština nakon inauguracije novog PCG skrati sebi mandat (član 84 US) pa da novi PCG raspiše parlamentarne izbore za drugi datum jer prethodno treba neko pravno autorativno na predlog Vlade ili poslanika da konstatuje da su Ukaz i Odluka PCG ništava pravna akta i – bez pravnog dejstva.
Pogrešne su teze da Skupština treba poništiti Ukaz i Odluku jer su to preobražajne odluke a ovdje je potrebna deklarativna odluka kojom će se utvrditi – konstatovati. Pošto nema nadležnosti suda, nema dileme da je u parlamentarnom režimu i državnom uređenju: centralna vlast Skupština i da je ona dužna odlukom konstatovati ništavost akata bivšeh PCG da bi donela i odluku o samoraspuštanju a novi PCG po inauguraciji egzaktnu odluku o raspisivanju parlamentarnih izbora na zakonomjeran način i datum.
Nužno je imati u vidu da je ustavno uređenje Crne Gore parlamentarni sistem gdje svi organi direktno ili indirektno izviru, generišu se iz Skupštine, tj. volje poslanika kao predstavnika titulara suveriniteta građana – svi organi su konsekventni derivati.
Ne smije se ući u zonu partijske i političke marginalizacije vladavine prava, jer bi prihvat ništavog Ukaza i Odluke bivšeg PCG uveo ustavnopravni presedan da PCG može arbitrerno i diskreciono ukazima da raspušta Skupštinu što je protivustavno. Tako bi tim presedanom pravni sistem parlamentarne demokratije u kome je epicentar odlučivanja oličen predstavničkom demokratijom u Skupštini bio izmješten kod PCG a parlamentarni sistem kakav je u Crnoj Gori tim presedanom bio bo konvertovan u predsjednički sistem i pravno uređenje vlasti u Crnoj Gori kakvo – nije ustaopisano.
U pravu mora postojati red, jer je to osnovna odlika prava i pravo služi da uvede i da održava putem pravila – red. Ako se taj red naruši i ako se dopusti prevlast nereda, a naročito da osnovna pravna pravila više ne važe ili se ignorišu i zanemaruju kao nešto što nekom smeta – onda niko više ne može zaustaviti pravni nered, tj. anarhiju – nevladavinu prava. Kao društvo vjerovali smo da izlazimo iz ere ortačke, kumovske, prakse upražnjavanja arbitriranja, proizvoljnosti nepisanog običajnog ustavnog prava.
Neprihvatljivo, pravno neodrživo jeste da se tumačenja završavaju tim da ne postoji pravni način za prevazilaženje pravno ništavih akata bivšeg PCG već da se i titulari suvereniteta pokore ustavno-pravnim manipulacijama bivšeg PCG, jer se nijednim pravnim tumačenjem ne ide u nenalaženje pravnog odgovora na poremećaj i narušavanje ovdje i ustavne ravnoteže izazvane aktima bivšeg PCGveć nalaženja pravnog odgovora.
U sistemima parlamentarne demokratije s bicefalnom egzekutivom (dvojnom izvršnom vlašću gdje je vlast Vlade efektivna a predsjednika države neefektivna. protokolarna) za slučaj spora o nadležnosti: parlamenta, vlade i predsjednika države, pretpostavka stvarne nadležnosti je na paralamentu za sve što nije Ustavom izričito regulisano.
Neustavna bi bila pretpostavka nadležnosti izvršne vlasti odnosno Vlade, ponajmanje PCGimajući u vidu deklarativan,nestvaralački i protokolaran karakter njegove vlasti a kad ne postoji nadležnost ni Ustavnog suda, onda je nadležnost Skupštine neupitna. U predsjedničkim sistemima uređenja vlasti pretpostavka stvarne nadležnosti kada se to pokaže spornim je na strani predsjednika. Sve po jedinstvenom i pouzdanom pravnom principu: tamo gdje je najviša koncentracija vlasti tamo je i prepostavka nadležnosti kad god neko ospori nadležnost za slučaj normativnog deficita ili konfuzije
A ovdje to i nije slučaj, jer postoji eksplicitan ustavni prerogativ Skupštine Crne Gore: član 82 stav 1 tačka 3 u vezi člana 91 stav 1 Ustava pa Skupština ima nespornu ustavnu vlast – a pravo predlaganje po članu 93 stav 1 Ustava ima Vlada ili poslanici.
Ustavni poredak je jedna organski povezana i koherentna cjelina. Ako ustavno-pravni poredak kao jedinstven pravni organizam nema djelotvoran sistem da odstrani umetnute kancerogene elemente u njegov sastav, odumreće u malignitetima. Tumačenje Ustava Crne Gore se može vršiti tumačenjem normi Ustava Crne Gore a ne gdje fali, “ubacivanjem” normi iz drugih ustava, jer tuđi ustavi nisu u pravnom poretku Crne Gore i pravno ništa ne znače sem kao uporednik kad se bude pisao novi Ustav Crne Gore. Tako je po Ustavu Crne Gore “jedino” ograničenje Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje da ne može da raspusti Skupštinu (stav 2 člana 110 Ustava), a Skupština Crne Gore koju je PCG “ništavim ukazom raspustio” i da ukaz nije ništav, nema po Ustavu Crne Gore baš “nijedno ustavno ograničenje”. Unositi ograničenja “pravno validno (intea vires) raspuštene Skupštine” i to sadržana “u ustavima država regiona” je neshvatanje osnova metodologije ustavno-pravnog tumačenja. Nedostatak zakona o skupštini i vladi u legislativi Crne Gore ne može biti osnov za dopunu tumačenja ustavno-pravnog poretka Crne Gore zakonima drugih država koje takve zakone imaju. To je opet ozbiljno nepoznavanje metodologije tumačenja u ustavnoj tematici, jer uporedni/komparativni metod može da služi tek za pravne eseje i naučne pregledne članke ali nikako ne i za primjenu tako i time istumačenih ustavnih normi. Zato javni interes nalaže da Skupština Crne Gore konstatuje ništavost ukaza kao “primarnog kancera”, kako bi ustavno-pravnom poretku Crne Gore bio vraćen nužan balans a pravnom sistemu ustavomjerna funkcionalnost i pravna sigurnost. Svi partijski interesi moraju biti subjektovani/podređeni opštem interesu države Crne Gore i interesima njenih građana. Prihvat ništavog ukaza PCG kao validnog iz partijskih interesa i ništenje rada i donetih zakona i drugih akata Skupštine i njenih odbora koji perfektno dobro funkcionišu kroz partijsku prizmu i iz partijskog oportunizma je osuđeno na opštu osudu i kaznu.
Dakle, zadatak svih činilaca vlasti danas u Crnoj Gori jeste u ustavnoj rehabilitaciji ustavnog poretka od štetnih akata bivšeg PCG i raspisivanju parlamentarnih izbora.
Parlamentarni izbori su nužni i potrebno je što prije pokrenuti ustavni mehanizam.
Advokat Vladan S. Bojić
