Piše: Ninoslav Ranđelović
Evo, da pokušam da pojmu nacionalne svesti, odavno od prevelike zloupotrebe otrcanom i obesmišljenom, vratim njegov smisao. Biti nacionalno svestan, pre svega znači biti u stanju da u sopstvenom specifičnom postojanju ispoljenom u konkretnoj pripadnosti narodu u kome smo rođeni i kulturi u kojoj smo formirani, prepoznamo opšteljudski momenat – ono što nas čini ljudskim bićem. Ono što nas suštinski čini pripadnicima ljudske rase. Ono što nas motiviše da odbranom sopstvenih nacionalnih interesa, mi zapravo branimo opšteljudske interese. Tako ja shvatam nacionalnu svest.
Stoga, ova naša nacionalna tragedija na KiM, kao i u užoj Srbiji je utemeljena na našoj nacionalnoj besvesti. Na činjenici da kao pojedinci nismo bili, niti jesmo to ni sada, u stanju da prepoznamo da je na KiM pre svega ugroženo ljudsko biće, a ne samo pripadnik „srpske manjine na KiM“.
Kada je to bilo isplativo, intelektualci u Srbiji koji su sebe doživljavali kao „borce za ljudska prava“, a čiju su „borbu“ dolarima i evrima finansirale međunarodne organizacije, bili su u stanju da liju krokodilske suze nad stradanjem Albanaca na KiM, a da stradanje Srba na KiM tumače kao pravednu kaznu za grehe srpskih vlasti na KiM. Jednostavno, ti „borci za ljudska prava“ nisu bili u stanju da prepoznaju da na KiM, pre svega stradaju ljudska bića.
Video dokument Ninoslava Ranđelovića „Satiranje svetinja – Kosovo i Metohija 2025“
Srpski državni aparati od Miloševića pa do današnjeg dana, više ili manje, zarobljeni u sopstvene političke interese, Srbe na KiM su videli, a i danas ih tako vide, isključivo kao pogodan materijal za manipulaciju kojom se utemeljuju na vlasti i na njoj opstaju. Zavisno od političkih okolnosti u svetu, prilagođava se narativ i metoda tih manipulacija čiji suštinski momenat nikada nije odbrana ljudskih interesa SVIH koji na KiM žive.
Albanski političari su svi do jednog bili, a i danas to jesu, svesni isključivo svojih specifičnih interesa, kao i interesa faktora moći na KiM – interesa onih u saradnji sa kojima su i mogli da realizuju svoje političke ciljeve. Progon Srba i uništavanje srpskog kulturnog nasleđa na KiM bio je i ostao elemenat albanskog političkog programa na KiM. Dakle, ne odbrana interesa ljudskog bića na KiM. U tom smislu, ne može se reći ni da je taj program, program nacionalno svesnih.
Faktor moći na KiM – međunarodna zajednica, od instaliranja svojih vojnih, policijskih i političkih institucija na KiM ignorisala je kontinuitet stradanja ljudi na KiM i uništavanje kulturnog nasleđa jednog od naroda koji tu žive. Time je pokazala neuspeh u ostvarivanju sopstvenog (proklamovanog) cilja svog prisustva na KiM. Dakle, ni međunarodna zajednica ne može da se pohvali da je nacionalno svesna. Današnje intenziviranje konflikta u svetu između najmoćnijih sila i pretnja opstanku ljudske rase koju taj konflikt nosi u sebi, jasno ukazuje da ljudsko biće nije u fokusu interesa tih svetskih centara moći.
Sve u svemu, tragedija na Kosovu i Metohiji je poput ogledala u kome se jasno vidi užasno lice nacionalno nesvesnih. Nesvesnih da su ljudska bića.
