Crnjanski je, budući nastavnik, posmatrao tuču dve zavađene grupe đaka. I kada je video da ratna sreća ide protiv jedne slabije grupe. On je uskočio i pripomogao ovim slabijim momcima da se nekako izbore sa ovima jačim. Međutim, ima to i svoju tragičnu stranu. Znate, pitagorejci su verovali da se sudbina ljudska u životu pojavljuje u dva vida. Oni su se pitali zašto, recimo, nekim ljudima koji nisu naročito obdareni sve nekako na ruku ide, pa su smatrali da postoji nekakav spoljašni udes koji nekome ide na ruku a nekome, opet, mrsi konce. Ali su mislili da ima neki udes koji je ukorijenjen u našem karakteru, pa će kasnije Heraklit varirati tu temu i reći će onaj svoj aforizam, koji posle Adler uzima za moto individualne psihologije: „Karakter je sudbina čovekova“. Ja mislim da je karakter, pored onog spoljašnjeg udesa, (…) bio sudbina Miloša Crnjanskog…
Nikola Milošević: Sudbina Miloša Crnjanskog (VIDEO)
